NYT 31. I. GLOBALIZATIORI SU TAKO PROVINCIJALNI?

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 31. 1. 2002. Zbog čega su globalizatori tako provincijalni? "Dok se korporacijski i politički čelnici svijeta okupljaju na 32. Svjetskom gospodarskom forumu, globalizacija nikada nije bila veća. Poslovanje između zemalja nakon 11. rujna je bilo nakratko paralizirano, no današnji opseg međunarodne trgovine i ulaganja golem je prema povijesnim standardima. Pa ipak, globalizacija ostaje provincijalna, što će postati očito tijekom foruma. Bogate zemlje čelnici su međunarodnih organizacija i svjetskih tržišta(...). SAD imenuje predsjednika Svjetske banke i bori se s Europom i Japanom oko direktorske fotelje Međunarodnog monetarnog fonda. Svjetskom trgovinskom organizacijom upravlja se demokratičnije, no njena struktura moći ipak bogatim članicama omogućuje da zadrže prepreke izvozu drugih članica kada su posrijedi tekstil, poljoprivredni proizvodi i čelik. Te globalne institucije su, na najvišoj razini, iznenađujuće provincijalne. Pokretač globalizacije, multinacionalna tvrtka, ima slična ograničenja. Nove tehnologije i čuvena imena tvrtki osvajaju potrošače diljem svijeta, no čelni management i napredni znanstveni istraživači većine multinacionalnih tvrtki i dalje se nalaze u približno desetak bogatih zemalja. Najavljena tema Svjetskog gospodarskog foruma, 'Vodstvo u osjetljivim vremenima', ne može biti prikladnija jer osjetljivost vremena u kojem živimo može biti smanjena širenjem globalnog vodstva. Sudionici foruma moraju otkriti kako uključiti više ljudi iz poluindustrijaliziranih, umjereno bogatih zemalja u redove međunarodnoga poslovnog vodstva. Što će biti potrebno da bi se ovo ostvarilo? Danas koegzistiraju tri skupine zemalja u razvoju. Najsiromašnije imaju premalo osposobljenih ljudi da stvore profesionalno vođene tvrtke i očajnički im je potrebna pomoć u smanjivanju razine siromaštva - što je jedna od glavnih tema foruma. Najbogatija skupina, koja uključuje zemlje kao što su Južna Koreja i Tajvan, počela je poslijeratno razdoblje uz iskustvo u proizvodnji. Ovo im je pomoglo da izgrade tvrtke u domaćem vlasništvu koje su se ponašale više poduzetnički od mnogih velikih multinacionalnih tvrtki. Primjeri tvrtki na putu da postanu globalne, uz tisuće malih lokalnih opskrbljvača koji su naučili tehnike modernog poslovanja, uključuju 'Vitro' iz Mexica (staklo), 'Legend' iz Kine (računala), 'Wipro' iz Indije (softver), 'Giant' iz Tajvana (bicikli), skupinu 'Siam' na Tajlandu (cement) i 'Samsung' u Koreji (elektronika). Velika većina zemalja u razvoju svrstavaju se u srednju skupinu: imaju iskustvo proizvodnje i žele da njihove tvrtke oponašaju one iz uspješnih zemalja u razvoju. Što je osposobilo te uspješne tvrtke da rastu i cvjetaju? U njihovim zemljama, tvrtke i vlade usko su surađivale kako bi ojačale domaću industriju. Strane tvrtke su spriječene da uđu u određene grane industrije, kako bi nacionalne tvrtke mogle početi poslovati bez jake konkurencije. Banke u vlasništvu države posuđivale su novac uz povoljne kamate kako bi pomogle lokalnim tvrtkama da nabave tehnologiju i opremu koja im je bila potrebna. Tamo gdje je postojala korupcija, bila bi obično ograničena na industriju proizvodnje sirovina. Novčana pomoć bila je davana velikom broju tvrtki, i to uz relativno transparentne procedure. Državna pomoć za tvrtke često je bila vezivana uz stroge standarde o učinkovitosti i pomno praćena. Napredna gospodarstva promatrala su uspon tih tvrtki uz divljenje i uznemirenost. Jedan od rezultata bio je taj da tipovi promotivnih mjera koje su uspješno koristile zemlje kao Tajvan i Tajland više nemaju podršku međunarodnih organizacija. Te mjere sada se identificiraju kao protekcionističke i nepoštene. Kako bi se pridružile međunarodnom trgovačkom sistemu, zemlje sada moraju (...) onemogućiti intervenciju države u gospodarstvo izvan utvrđivanja određenih minimalnih normi, kao što su standardni postupci računovodstva i zakon o sklapanju ugovora. Multilateralni sporazum o ulaganju Svjetske trgovačke organizacije, npr., ako bude odobren, poništit će prava članova na regulaciju multinacionalnih tvrtki i promicanje domaćeg poslovanja. Za velike zemlje u razvoju iz srednje skupine - zemlje kao Tunis, Nigeriju i Vijetnam - prednost prihvaćanja ovakve doktrine i pravila jest pristup svjetskim tržištima. Nedostatak jest gubitak slobode da se financira stvaranje tvrtki i potrebnih procesa učenja. Ta sloboda bila je od ključne važnosti za većinu gospodarskih modernizacija koje su imale ikakvog trajnijeg uspjeha. Tako bi nova pravila mogla rezultirati lažnom jednakosti. Dok članovi svjetskog gospodarskog foruma razmišljaju o problemu vodstva, imaju priliku stimulirati raspravu o tome je li princip jednakih pravila za sve prestrog pa stoga onemogućuje novopridošlicama da uđu u svjetski trgovački sistem i napreduju u njemu. Ako forum uspije uvesti fleksibilnost u sistem- priznavanjem koristi od politika različitih zemalja za zemlje na različitim razinama razvoja- rezultat bi mogao biti otvoreniji globalizam, za kojeg bi bilo manje vjerojatno da će prolaziti kroz 'osjetljiva vremena'", piše Alice H. Amsden, profesorica političke ekonomije pri "Massachusetts Institute of technology" i autorica knjige "The Rise of 'The Rest': Challenges to the West From Late Industrializing Economies". (Uspon 'Ostalih': izazov koji zemlje s kasnom industrijalizacijom predstavljaju za Zapad).