IHT 9. 1.NAKON OVOG RATA, VRIJEME JE ZA NEOVISNU PALESTINU

SJEDINJENE DRŽAVE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 9.1.2002. Nakon ovog rata, vrijeme je za neovisnu Palestinu "Glavna posljedica poraza talibana jest činjenica da je desničarska islamska borbenost diskreditirana kao svjetski fenomen. Gorljivost kojom su se talibani predavali koalicijskim snagama, ponekad bez ikakvog otpora, za međunarodnu islamsku brigadu bio je veliki šok. Ti su muškarci, posebice Arapi i Pakistanci, bili spremni boriti se. Strance sada napuštaju i mrze i talibani i njihovi neprijatelji. Nacionalni interesi prevladali su nad ideologijom. Psihološke posljedice ovog najnovijeg afganistanskog rata vjerojatno će biti velike. Islamska borbenost nije gotova, naravno, i mogla bi se ponovno pojaviti svom žestinom u budućnosti. No sada je pretrpjela svoj najgori vojni i psihološki poraz. Posljedice tih poraza utjecat će na političku paradigmu od Maroka do Indonezije. Posebice će se osjećati u Saudijskoj Arabiji, Pakistanu i Egiptu. Različite struje udružile su se kako bi realizirale nedavni uspon islamske borbenosti. Do nedavno, sve zemlje u islamskom dijelu svijeta bile su ili ovisne o ili kolonije Zapada. Nakon stoljeća neprijateljskog raspoloženja prema kršćanstvu, borba protiv kolonijalizma promicala je i neprijateljstvo prema Zapadu ili kapitalizmu u većini islamskih zemalja. Kada je ostvarena sloboda a socijalizam doživio svoj uspon, islamsko desno krilo počelo je napadati Zapad. Drugu struju hrani palestinski problem, koji je više nacionalne prirode nego ideološke, kao i nastavak izraelske okupacije Al Quds-a (Jeruzalema), trećeg po redu najsvetijeg mjesta islama. Postavlja se pitanje zbog čega bi Amerika trebala nositi teret povijesti za koju nije odgovorna. SAD nije bio kolonizator; naprotiv, kroz povijest se borio protiv koloniziranja. Izvanredan primjer ovoga bila je podrška slobodi Indijaca koju je tijekom Drugog svjetskog rata dao Franklin Roosevelt, što je uvelike ozlojedilo Winstona Curchilla. Palestinu su stvorili Europljani u prošlom stoljeću kako bi riješili europski problem. SAD s njenim stvaranjem nije imao praktički ništa. Zbog čega bi SAD trebalo kriviti za zlodjela Europljana iz prošlosti? Osim toga, Izrael je okupirao Al Quds, a ne SAD. Amerika ima prijatelje u islamskom dijelu svijeta koji čine brojnu tihu manjinu. Događaji koji su se zbili 11. rujna ražalostili su ih jednako kao i Amerikance. Izraelci nemaju prijatelja u muslimanskom dijelu svijeta. Pa ipak, užasnuti smo bezumnim ubojstvima, uništavanjima i osvetama koje su obje strane počinjale u sklopu ovog sukoba. Najveća je šteta to da razlika između stavova Palestinaca i Izraelaca nije toliko velika. Nakon pobjede Amerikanaca nad terorizmom u Afganistanu, došlo je vrijeme da Amerika nametne rješenje. Palestinsko čelništvo, odgojeno na terorizmu, nije u stanju prihvatiti mir i napredak za svoj narod. Izraelci, arogantni i tvrdoglavi u svojim pregovorima s Palestincima, počeli su prihvaćati američko gospodarsko i političko pokroviteljstvo kao prirodne. Arapsko- židovski sukob u Palestini sada je star već sto godina. Ne može ga se riješiti tako da iti jedna strana bude u potpunosti zadovoljna. Ključ otpočinjanja istinskog procesa mirenja jest dati Palestincima prava i dužnosti države koja je podložna međunarodnom pravu. Vjerodostojnost Amerike, kao jedine svjetske supersile i čelnika demokratskog dijela svijeta neosporna je i zbog toga bi ona trebala otpočeti ovaj proces.(...)", piše M.P. Bhandara.