AT-BA-OBLJETNICE-Politika AU 8.I.-APA-REPUBLIKA SRPSKA SLAVI DAN SVOJE DRŽAVNOSTI AUSTRIJAAPA8. I. 2001.Republika srpska slavi 10.obljetnicu utemeljenja"Republika srpska u srijedu slavi 10. obljetnicu svojega utemeljenja. 9. siječnja
1992. bosanski su Srbi proglasili taj entitet Bosne i Hercegovine neovisnom 'državom' kao 'preuranjenu mjeru' i reakciju na težnje bosanskih muslimana i Hrvata da od strane EU-a zatraže priznanje i odvajanje od Jugoslavije, kako su to Hrvatska i Slovenija već učinile. Iako ta odluka bosanskih Srba nikada nije međunarodno priznata, Republika srpska Daytonskim je sporazumom 1995. de facto prihvaćena.U bošnjačko-hrvatskoj federaciji 9. siječanj je naravno običan radni dan. Zapravo Bosna i Hercegovina i više od šest godina poslije Daytona, kad je rat (1992.-1995.) službeno svršio i zemlja podijeljena na dva entiteta (bošnjačko-hrvatsku federaciju i bosansku srpsku republike), kao jedinstvena država postoji de facto samo na papiru. U praksi različite narodnosne skupine unatoč svim naporima međunarodne zajednice, ponajprije međunarodnog dužnosnika za Bosnu Wolfganga Petritscha, uglavnom žive jedne pored drugih a ne zajedno.
AUSTRIJA
APA
8. I. 2001.
Republika srpska slavi 10.obljetnicu utemeljenja
"Republika srpska u srijedu slavi 10. obljetnicu svojega
utemeljenja. 9. siječnja 1992. bosanski su Srbi proglasili taj
entitet Bosne i Hercegovine neovisnom 'državom' kao 'preuranjenu
mjeru' i reakciju na težnje bosanskih muslimana i Hrvata da od
strane EU-a zatraže priznanje i odvajanje od Jugoslavije, kako su
to Hrvatska i Slovenija već učinile. Iako ta odluka bosanskih Srba
nikada nije međunarodno priznata, Republika srpska Daytonskim je
sporazumom 1995. de facto prihvaćena.
U bošnjačko-hrvatskoj federaciji 9. siječanj je naravno običan
radni dan. Zapravo Bosna i Hercegovina i više od šest godina poslije
Daytona, kad je rat (1992.-1995.) službeno svršio i zemlja
podijeljena na dva entiteta (bošnjačko-hrvatsku federaciju i
bosansku srpsku republike), kao jedinstvena država postoji de
facto samo na papiru. U praksi različite narodnosne skupine unatoč
svim naporima međunarodne zajednice, ponajprije međunarodnog
dužnosnika za Bosnu Wolfganga Petritscha, uglavnom žive jedne
pored drugih a ne zajedno.
Politička, ekonomska a ponajprije socijalna suradnja ne
funkcionira ne samo između dva entiteta, nego i unutar federacije
stvorene 1994. pod pritiskom SAD-a između muslimana i Hrvata ima
više razlika nego zajedništva. Dok se muslimanske stranke zalažu za
zajedničku državu s jačom središnjom vladom, hrvatski čvrstorukaši
ustraju na svojoj 'državi' proglašenoj tijekom rata i međunarodno
nepriznatoj i traže političko-teritorijalno preoblikovanje
zemlje na najmanje tri federalne jedinice ili na više kantona.
Većinski Hrvatima nastanjena područja prema njihovim bi
predodžbama trebala biti uključena u 'Herceg-Bosnu'.
Srbi su pak 'ponosni' na svoju 'državu'. Nagađanja ili čak zahtjeve
za ukidanjem tog entiteta smjesta odbijaju. Tako je Petritsch
sredinom prosinca najavio da bi Republika srpska mogla biti ukinuta
kao političko-terotorijalna jedinica. Važne reforme nisu
provedene a vlada u Banjoj Luci svojom opstrukcijskom politikom sve
više slabi i delegitimira taj entitet.
'Nitko ne može ukinuti Republiku srpsku', bila je prva reakcije iz
Banje Luke. Da bosanska srpska republika 'nema alternative' i da je
njezino postojanje izravno povezano sa zaštitom interesa srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini, naglasio je predsjednik bosansko-
srpske republike Mirko Šarović u prigodi desete obljetnice te
područne jedinice. Pritiska s raznih strana za ukidanje republike
srpske bit će uvijek. Ali time prijetiti ako određene reforme nisu
provedene, je 'glupost', jednako kao i 'priča da je Republika
srpska stvorena na genocidu pa ju stoga treba eliminirati', kaže
Šarović.
Neposredni susjedi trebali bi priznati Republiku srpsku a ne
obilježavati ju kao 'državu apartheida', jer samo tako bi se mogli
riješiti veliki problemi u Bosni i Hercegovini, naglasio je
Šarović. Oni se (zagovaratelji jedinstvene države) moraju
osloboditi i 'snova o Bosni i Hercegovini koji nisu mogući ili koje
ne prihvaća barem polovica države'. Predsjednik se silovito
očitovao protiv tvorbe 'bosanske nacije'. Da to ne bi pridonijelo
smirivanju i da bi to njemu 'i barem dvama narodima (Srbima i
Hrvatima) u Bosni i Hercegovini diglo kosu u zrak'.
U toj nekoć omiljenoj republici Josipa Broza Tita ('doživotni
maršal' nazivao ju je 'malom Jugoslavijom'), različitosti
utemeljene na nacionalnoj podlozi, čini se, još uvijek imaju veliku
ulogu. To se osobito pokazuje na problematici povratka izbjeglica.
Ni danas tisuće protjeranih tijekom rata ne mogu u toj zemlji
slobodno odlučivati gdje će živjeti, da se ne govori o njihovim
zahtjevima da se vrate domovima. Etničko nepovjerenje, strah i
ponekad mržnja i danas se još čine izrazitim čimbenicima u Bosni i
Hercegovini."