DNEVNI PREGLED BR.50 14. OŽUJKA 2003.

GLAS AMERIKE - VOA 13. III. 2003. Tisak Naslovnicama američkih listova ovog jutra dominiraju dva događaja: atentat u Beogradu i diplomatsko natezanje oko Iraka. ?Pucnjevi u Srbiji odjekuju u Tribunalu za ratne zločine? ? ističe u naslovu najtiražniji USA Today. Ubojstvo premijera Đinđića ?vjerojatno će dovesti do obustavljanja potrage za najodgovornijima za ratne zločine, te će postati još teže uspostavljanje mira i stabilnosti u jednom od najnemirnijih područja Europe, piše list. Pod naslovom ?Atentat zaprepastio Srbiju?, Christian Science Monitor ocjenjuje da je je budućnost demokratskih reformi, nakon ubojstva Đinđića, neizvjesna. ?Srbija je bačena u novu političku krizu? ? smatra bostonski list prenoseći tvrnje analitičara da se iza atentata najvjerojatnije kriju ?mafijaške grupe povezane s bivšim Miloševićevim režimom?. ?Intenzivni pritisak zapadnih vlada na gospodina Đinđića da uhiti osumnjičene ratne zločine, posebno generala Mladića, prisilila ga je na konfrontiranje s ostacima Miloševićeve ere? ? piše New York Times, napominjući da je šef ?Zemunskog klana?, optuženog za Đinđićevo ubojstvo, bio pristaša Slobodana Miloševića. A izvještavajući o iračkoj krizi, Washington Post piše da je bivši predsjednik Clinton pozvao predsjednika Busha na više popustljivosti pri određivanju rokova iračkog razoružavanja, u zamjenu za podršku većine članova Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. ?Ne možemo odbaciti uporabu sile, ali to moramo učiniti na način koji će svijet ujediniti, a ne razdvojiti?, izjavio je ? prema pisanju washingtonskog lista ? Bill Clinton. New York Times navodi da se napetost oko pridobivanja glasova u Vijeću sigurnosti prenijela i na samu američku administraciju u kojoj ?jastrebovi? ? koji su se od početka protivili suradnji s Ujedinjenim narodima ? pokazuju frustriranost zbog otezanja. Neki od njih krivnju prebacuju na britanskog premijera koji je ? kako tvrde ? preuzeo inicijativu, piše njujorški list. Specijalci pripremaju teren za invaziju. Razgovarao Tom Crosby Prema nedavno objavljenim medijskim izvješćima, pripadnici američkih i britanskih specijalnih postrojbi već se nalaze u Iraku gdje pokušavaju pripremiti put za invaziju koju bi predvodile Sjedinjene Države, ako do nje dođe. Pukovnik Laird Anderson umirovljeni je pripadnik specijalnih jedinica američke vojske. On smatra da je nazočnost specijalaca u Iraku - mudra odluka. Laird Anderson: Naravno, to je trebalo očekivati, i začudilo bi me kad bi ljudi uopće mislili drugačije. Začudila bi me pomisao da se tamo ne djeluje već neko vrijeme ovim tempom. To su naše elitne postrojbe i oni znaju što rade. Odsjecaju pristup aerodromskim pistama koje ćemo morati zauzeti, područjima gdje prolaze naftovodi i slične stvari. Tom Crosby: Vjerojatno osiguravaju i mostobrane? Laird Anderson: Rekao bih da ih osiguravaju, iako naravno ne znam gdje se mostobrani nalaze. No pretpostavljam da će pokušati odsjeći što više područja koja bi se potencijalno trebala okupirati. Tom Crosby: Nije li to vrlo osjetljiva situacija dok se još uvijek odvijaju diplomatski pregovori, a mi možda već imamo snage koje provode operacije u Iraku? Laird Anderson: Jest. Riječ je o osjetljivoj situaciji, međutim vjerujem da to ne predstavlja neku bitnu razliku. Diplomacija se nikad nije sramila koristiti tajne operacije dok su se odvijali diplomatski pregovori. Ako postoji netko u Ujedinjenim narodima tko ne zna da se spremamo za rat, taj je lud. Hoću reći, mi ćemo krenuti u rat. Predsjednik nam je toliko rekao. U tom slučaju, činite sve kako biste se na dobro pripremili. Dakle, iako će diplomacija nastaviti sa svojim radom, to neće biti uspješno. I stoga je najbolje da se pripremimo za rat što bolje možemo. Tom Crosby: Kad već govorimo o pripremljenosti, pukovniče Anderson, kao bivši časnik specijalaca recite nam za što su oni pripremljeni? Recimo, govoreći s tehnološkog aspekta, što su ponijeli sa sobom? Laird Anderson: Prošlo je puno vremena otkako sam ja kao časnik sudjelovao u operacijama, međutim osnovna ekipa je ostala ista, ono što zovemo ekipa A od 12 ljudi, dva časnika i deset dobro obučenih vojnika, zapravo narednika, koji su spremni za santitetski posao, veze, eksplozive, same operacije i sve drugo što uz to ide. Vjerojatno u ovom trenutku obučavaju i druge vojnike. To je ono što specijalci čine. Oni su svojevrsni profesori u kopnenoj vojsci. Tom Crosby: Ti bi profesori mogli obučavati i vojnike unutar Iraka, možda neke disidentske snage? Laird Anderson: Apsolutno točno - Kurde, disidente, bilo koga nađu i uspiju pridobiti. To je ono što specijalci znaju raditi. A nema ni nikakve sumnje da svi oni govore arapski. Tom Crosby: Što bi se dogodilo da jedan od specijalaca padne u ruke iračke vojske? Laird Anderson: Tko zna? Oni su u tolikoj mjeri profesionalni, u svemu što čine, da ne vjerujem da bi Iračani išta iz njih izvukli. Mislim da bi ekipa nastavila sa svojim aktivnostima, bez obzira što su neki vojnici zarobljeni. Zarobljenici bi učinili sve što mogu. (VOA) SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST * 13. III. 2003. Uvodničar lista piše o motivima i posljedicama ubojstva srbijanskog premijera, Zorana Đinđića. Skoro dvije godine nakon uklanjanja Slobodana Miloševića s vlasti, činilo se da se Srbija polako i mukotrpno približava demokraciji i poboljšanju odnosa sa Zapadom. Jučerašnje šokantno ubojstvo premijera Zorana Đinđića barem je privremeno usporilo taj proces. Đinđić je vodio reformistički tim koji je uhitio Miloševića i poslao ga u Haag, Đinđić je stabilizirao gospodarstvo, ostvario kompromis s Crnom Gorom i općenito izbjegavao poticati probleme na Kosovu. Iako njegovi ubojice nisu identificirani, najopasniji neprijatelji premijera su poznati: ratni zločinci i skupine organiziranih kriminalaca, povezane sa starim Miloševićevim režimom. Đinđić je vršio pritisak na kriminalce koji, skupa sa svojim saveznicima u vojsci i snagama sigurnosti, prijete srbijanskoj demokraciji i balkanskoj stabilnosti. Američki dužnosnici vjeruju kako je Đinđić bio blizu uhidbi triju najvažnijih ratnih zločinaca koji su još na slobodi, uključujući i bivšeg zapovjednika bosanskih Srba, Ratka Mladića. Pitanje koje se nameće jest hoće li podijeljena skupina srbijanskih političara koji su nadživjeli Đinđića naslijediti njegovu energičnost. Ako se demokratski čelnici odlučno ne suoče s mrežom nacionalističkih zločinaca i kriminalaca, teško stečeni napredak Srbije će biti izgubljen. THE LOS ANGELES TIMES * 12. III. 2003. Prije dva tjedna, Kanada je predložila da se Iraku uruči lista zahtjeva s krajnjim rokom, do kraja ožujka, do kada se mora pokoriti zahtjevima, a u protivnom da bude suočen s vojnom akcijom koja je dobila blagoslov UN-a. SAD i Velika Britanija su ga odbile. Šteta, smatra uvodničar lista, jer je prijedlog dobar, smatra uvodničar lista. Ovaj prijedlog, osim toga, mogao bi pomoći Washingtonu i Londonu da dobiju devet glasova unutar Vijeća sigurnosti UN-a, koji su potrebni za novu rezoluciju. Irak reagira samo na prijetnju silom, i to tek u posljednji trenutak. Stoga treba postaviti krajnji rok za ispunjenje zahtjeva, i tako onemogućiti Sadama da čeka dok druge zemlje ne izgube interes, kao što je to bio slučaj prije. Husein je počeo sporo i nevoljko surađivati tek nakon stalnog političkog i vojnog pritiska. Međutim, bez odobrenja Vijeća sigurnosti za napad, SAD riskira da bude žigosan kao agresivna i arogantna supersila koja zanemaruje želje međunarodne zajednice. Protivnici rata unutar Vijeća sigurnosti riskiraju da ih se žigoše kao pristaše politike popuštanja, koji su UN pretvorili u irelevantno tijelo koje se može ignorirati. Američka invazija bez odobrenja UN-a ne bi trebala biti provedena. Stoga Ujedinjeni narodi što prije trebaju smisliti realnu alternativu. VELIKA BRITANIJA THE TIMES 13. III. 2003. Adam LeBor, autor Miloševićeve biografije, piše o procesu raspada Jugoslavije. Do izbijanja rata, 1991., Jugoslavija je bila federacija šest republika. Kako se tvorevina bivšeg jugoslavenskog diktatora, Josipa Broza Tita, počela raspadati, republike su postajale neovisne države: Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Bivša jugoslavenska država Makedonija i Federalna Republika Jugoslavija, koju su sačinjavale Srbija i Crna Gora. Slovenija i Hrvatska prve su, u ljeto 1991., proglasile neovisnost. Rat u Sloveniji trajao je samo deset dana a Jugoslavenska vojska povukla se u Hrvatsku. Nakon nekoliko mjeseci rata u Hrvatskoj, srbijanske snage okupirale su oko trećine hrvatskog teritorija, no u ljeto 1995., Hrvatska je ponovno uspostavila kontrolu nad okupiranim teritorijem, uz američku vojnu i dojavnu pomoć. Početkom ove godine, Hrvatska je predala zahtjev za članstvo u Europskoj Uniji, no mnogi su prema njoj sumnjičavi zbog kršenja ljudskih prava i loše suradnje zemlje s UN-ovim sudom za ratne zločine u Haagu. Početkom ove godine, Jugoslaviju je zamijenio Savez Srbije i Crne Gore. Malo je onih koji smatraju da će ovaj prisilni brak potrajati. Čini se da će Srbija i Crna Gora uskoro postati neovisne države, dovršavajući tako proces raspada koji je počeo 1991. NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 13. III. 2003. Ubojstvo Nasilna Đinđićeva smrt tragičan je dokaz da nije ostvario svoj cilj: političku, gospodarsku i moralnu konsolidaciju Srbije. Autor je uvjeren da Đinđićevo ubojstvo nije djelo poludjelog pojedinca, nego je simptomatično za stanje u zemlji. Njegove će ubojice pronaći, ali hoće li se saznati tko stoji iza njih?, pita komentator G.H. Đinđić je ostavio državu kojom nitko ne vlada. "Izvana umjetno stvoren savez država s Crnom Gorom nije iskušan, status Kosova nije riješen, dosadašnja vladina većina vrlo vjerojatno nije ni kadrovski ni aritmetički kadra vladati, iako je za sada prvi šok zbio koaliciju. U biti se radi o gorućem ali ne i riješenom pitanju (...) jedinstva srpske nacije i srpske države. Zbog toga je Đinđićevo ubojstvo tek najnoviji datum u dugoj povijesti." DIE WELT 13. III. 2003. Demoni Balkana Michael Stuermer podsjeća da su pucnjevi na Balkanu uvijek stvarali povijest i zaključuje da je Đinđićevo ubojstvo takve vrste. Demokrat koji je Srbiju želio povezati s Amerikancima, s NATO-om, s Europskom unijom, stekao je nepregledan broj neprijatelja. "Srbija je zbog svoje veličine, težine i položaja još uvijek vodeća sila u jugoistočnoj Europi. (...) To političko ubojstvo imat će posljedica i izvan srpskog susjedstva. Oni koji odlučuju na Balkanu, ne odlučuju o sreći Europe ali u svakom trenutku odlučuju o njezinoj nesreći. To političko ubojstvo mora Amerikance i Europljane podsjetiti, ma što ih inače dijelilo, da na Balkanu moraju biti zajedno ili će propasti. Veliki rezultati Europljana bit će na kocki ako stari demoni ponovno započnu svoj ples". DIE TAGESZEITUNG 13. III. 2003. Koristi imaju nacionalisti Komentator drži da će zamršeno stanje u Srbiji, Crnoj Gori i na Kosovu poslije Đinđićeve smrti biti još teže jer je nacionalistička desnica izgubila najvažnijeg protivnika koji ih je pozivao na pregovore i na uljuđeno ponašanje, ali je time napokon sam stavio fitilj na nacionalističku bačvu baruta."I u ostalim dijelovima bivše Jugoslavije opće će stanje biti nesigurnije.(...) Posebno je kobno što je upravo sada - zbog iračkoga rata - međunarodna zajednica dobila pukotine. U cijeloj regiji ona je još uvijek jamac stabilnosti. No bez jakih političara s kojima može konstruktivno surađivati, i za nju su to preveliki zahtjevi", zaključuje Erich Rathfelder. FRANKFUERTER RUNDSCHAU 13. III. 2003. Beogradsko ubojstvo Karl Grobe u komentaru piše o stanju Srbiji koje je vladalo kad je Đinđić došao na čelo vlade i naporima koje je ulagao da se to stanje promijeni. Međutim, "nacionalisti Đinđiću nisu oprostili što je Miloševića izručio haaškom sudu i to protiv volje šefa ostatka jugoslavenske države Vojislava Koštunice. Šovinisti su ga optuživali da je odgovoran i za raspad zadnje države koja je nosila naziv Jugoslavija, a za njih je bio krivac i za 'gubitak Kosova'. Ratni veterani koji su se udružili u 'Crvene beretke' (...) šest su mjeseci prijetili mjerama ako Đinđić pristane na daljnja izručenja međunarodnoj pravdi." Iz raspada građanskoga društva proizišle razne kriminalne organizacije koje su nekada bile političke skupine a protivnicima ubijenoga Đinđića uskraćen je utjecaj na državni razvitak. "Stanje podsjeća na prvu jugoslavensku državu, na ubojstva u parlamentu. (...) Obilježeno je virtualnim postojanjem suvremenih državnih organizacija i ustanova kojima u društvu puno toga još ne odgovara." Autor zaključuje da je Srbija ponovno na početku i da je tomu pridonijelo i europsko gledanje u stranu. ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 13. III. 2003. Opasan vakuum vlasti u Srbiji U trenutku ubojstva Đinđić je bio na vrhuncu moći. Nakon što je nadvladao svojega suparnika Koštunicu koji je poslije proglašenja nove države Srbije-Crne Gore ostao bez položaja, Đinđić je izgradio svoju vlast na račun političkih institucija. "Stoga je opasnost političkog vakuuma vlasti u Srbiji velika a ionako spor reformistički proces mogao bi ponovno zapeti. Srbija sada nema šefa vlade niti izabranog predsjednika. Bit će teško pronaći Đinđićevog nasljednika istog formata", drži komentator C.Sr. U nastavku podsjeća da su Đinđića protivnici iz nacionalističkoga tabora optuživali da je 'izdajica' i da pleše kako Zapad svira te da je Miloševića i ostale 'srpske domoljube' prodao za novac. "Ma tko da je počinitelj i ma kakvi bili njegovi motivi - krvavo nedjelo u pozadini otkriva tijesnu isprepletenost likova podzemlja i političara." LE TEMPS 13.III.2003. Uvodnik današnjeg broja posvećen je ubojstvu srbijanskog premijera Zorana Đinđića. U napisu se ističe da ubojstvo nije slučajno, već da dolazi u času kada se u novoj državi, Srbiji i Crnoj Gori, uspostavlja politička i institucijska ravnoteža i kada je zadnji protivnik suradnje s Haaškim sudom, nacionalist Vojislav Koštunica, otišao iz saveznog predsjedništva. Pristaše statusa quo iskoristili su takve okolnosti kako bi pokazali koliko su jaki i nasiljem potvrdili da odbacuju bilo kakvu promjenu, ističe list. 'Našavši se u zrakopraznom prostoru vlasti, Srbi će, više no ikad, morati imati na umu da su se mirno ujedinili kako bi izašli na kraj sa Slobodanom Miloševićem', kaže se na kraju. FRANCUSKA LE FIGARO 13.III.2003. Trojica zastupnika u francuskoj Narodnoj skupštini protive se mogućem francuskom vetu na rat Iraku i upozoravaju na njegove posljedice: 1. SAD bi mogao zanemariti francuski veto, pa i veto drugih stalnih članica i povesti rat bez odobrenja Vijeća sigurnosti, što bi imalo velike posljedice za čitav svijet. 2. Razoružanje Sadama Huseina mirnim putem bilo bi time osuđeno na neuspjeh, što može biti loš primjer za druge krize širenja oružja kojih će u budućnosti sigurno biti. 3. Veto će poprilično oslabiti Tonyja Blaira koji je glavni partner Francuske u izgradnji europske obrane. Francuska politika mora pomoći britanskom premijeru da ujedini Europljane u pogledu iračkog pitanja. *** Ovih je dana američki veleposlanik u Moskvi Alexander Vershbow upozorio Rusiju da dobro promisli o posljedicama veta na rat u Iraku, piše list. To će u najmanju ruku izazvati 'kratkoročne posljedice' i loše će djelovati na 'naše velike projekte', list prenosi riječi veleposlanika Vershbowa koji je upozorio na moguće preispitivanje strateškog partnerstva s Moskvom zaključenog nakon 11. rujna, suradnje u proturaketnoj obrani, odnošaja između Rusije i NATO-a i suradnje na energetskom polju. Ključno pitanje za Rusiju nije toliko privlačenje kapitala, napominje autor napisa P. de Saint-Exupery, koliko potvrda gornje granice cijene barila nafte koja bi, misle Rusi, trebala biti barem 20 dolara da bi se ujedno mogla financirati ulaganja u naftni sektor i napuniti dobar dio državnog proračuna. *** Najnovijim preustrojem vlasti ruski predsjednik Vladimir Putin želi ojačati svoj položaj oslanjajući se na ruske specijalne službe (FSB), piše Karim Talbi. Ovog su tjedna FSB-u (Savezna služba sigurnosti) vraćene gotovo sve ovlasti koje je imao nekadašnji KGB, piše Talbi, napominjući da je najveća promjena povratak graničara pod okrilje specijalnih služba. Druga je novost, kaže dalje, osnutak državnog odbora za suzbijanje krijumčarenja droge koji je naslijedio osoblje i opremu porezne policije koja je raspuštena, ali su njezine ovlasti prenesene na ministarstvo unutarnjih poslova. Kremlj ove promjene obrazlaže potrebom boljeg usklađivanja rada specijalnih služba i izbjegavanja preklapanja zadaća, što su, ustalom, kako piše list, argumenti nekih zapadnih zemalja što se tiče borbe protiv terorizma. LE MONDE 13.III.2003. Iračka je kriza bacila sjenu na drugi susret između židova i katolika u Parizu, izvješćuje Henri Tincq. Susret u kojemu je sudjelovalo pedesetak rabina iz Sjedinjenih Država, francuski ministar unutarnjih poslova Nicolas Sarkozy, tri kardinala te izaslanstva iz Poljske, Španjolske, Ukrajine, Vatikana i drugih zemalja pretvorio se u provokativu obranu američkog stajališta o Iraku, piše list, i davanje pouka Francuskoj koja se, po mišljenju američkih rabina, vraća antisemitskim zlodusima iz prošlosti. Pariški nadbiskup msgr. Lustiger govorio je o važnosti pomirbe, kaže se dalje, 'u času kada se nad narodima nadvila prijetnja oružanog sukoba'. Nicolas Sarkozy iznenadio je sudionike svojom izjavom, kaže se na kraju, da je 'francuska svjetovnost učinila veliku pogrješku kada je podcijenila utjecaj vjere u našoj povijesti. Vjerska je stvarnost starija i važnija od društvene'. *** Sporazum od 5. ožujka zaključen između Europskog povjerenstva i američke uprave kojim se američkoj carini omogućuje pristup osobnim podacima o putnicima u europskom zračnom prometu izazvao je pobunu u Europskom parlamentu, pišu Stephane Foucart i Rafaele Rivais. Neki zastupnici u parlamentu predlažu da se donese odluka o odgodi primjene tog sporazuma dok ga parlament ne prouči, budući da, kako kažu, a list prenosi, 'nije u skladu s europskim pravom koje zabranjuje prijenos osobnih podataka trećim osobama'. *** Rat u Iraku mogao bi ubrzati rad na uspostavi europskog sustava satelitske navigacije pod nazivom Galileo, misli list. Amerikanci će za napada na Irak po svoj prilici djelomice onemogućiti pristup američkoj navigacijskoj mreži GPS, zasad jedinoj u svijetu, što povećava zanimanje za izgradnju suparničkog sustava koji će u potpunosti imati civilnu namjenu, piše Laurent Zecchini. Premda američka uprava tvrdi da GPS može istodobno obavljati svoju civilnu i vojnu zadaću (tj. ometati odašiljanje poruka na području vojnih operacija), europski stručnjaci misle da SAD neće ostati na tomu, piše list i zaključuje da 'postoji opravdan strah da će se njihove prave nakane doznati neslužbeno i uz veliko kašnjenje, kao što je bivalo prije.' IZVESTIJA 13. III. 2003. Za glasovanje o iračkoj krizi u Vijeću sigurnosti po 'novoj' američko-anglo-španjolskoj rezoluciji Washington i London još nisu izgubili nadu da će se Rusija i Francuska suzdržati od veta. Ruska se diplomacija nalazi pod oštrim izborom: hoće li izabrati 'krajnju varijantu' ili će proći po 'zlatnoj sredini'. Igor Ivanov je u tom povodu kazao da se Rusija 'zauzima za političko rješenje iračke krize, jer smatra da su se za to stekle sve mogućnosti... A dok se ne ponudi završni dokument, nema smisla ni nagađati o glasovanju'. U Moskvi se pak ističe da nije toliko strašno što bi u 'opasnom presedanu samovoljnog udara na nezavisnu zemlju bio skršen Saddam Husein, nego što bi to učinila upravo Amerika. U tom je bit spora, koji čini još očitijom krizu sustava međunarodne sigurnosti u onim oblicima ( i s onim organizacijama) koje su nastale poslije Drugoga svjetskog rata. Rusija se sve aktivnije uključuje u izgradnju 'ose' Pariz-Berlin- Moskva (a po nekima ona ide do Pekinga), koja vodi rat protiv Pax Americana. Ali zato što Rusija nema adekvatnih resursa (uspješnoga i konkurentnoga gospodarstva) da učvrsti trenutačno poletni diplomatski aktivizam - njoj bi ta neravnoteža mogla donijeti sutra gorka razočaranja. Tako je to kada veliki diplomatski uspjesi rode prevelika očekivanja. Izgledi da se provučemo po zlatnoj sredini i dalje stoje. Oni bi bili u skladu s imidžem čestitoga brokera, na koji pretendira rusko vodstvo. Takav broker može biti poštovan među svim stranama ali on stoji na rubu ponora. On se mora suzdržavati od sudjelovanja u velikoj tuči s nepredvidljivom posljedicama." 12. III. 2003. Vojne strukture stvaraju jedinstven obrambeni prostor Zajednice nezavisnih država, piše Dmitrij Litovkin U srijedu su se u Moskvi sastali ministri financija i vanjskih poslova država-sudionica Ugovora o kolektivnoj sigurnosti (UKS), što se može gledati kao nastavak prekjučerašnje sjednice Odbora načelnika glavnih stožera Oružanih snaga UKS-a (Armenije, Bjelorusije, Kazahstana, Kirgistana, Tadžikistana, kao i Ukrajine, u svojstvu gosta), koji su razmatrali pitanje ujedinjenja stožera do 1. siječnja 2004. Ujedinjeni stožer će biti u Moskvi, u bazi Glavnog stožera ruskih oružanih snaga, na čelu s ruskim načelnikom Aleksandrom Kvašninom. Ministri vanjskih poslova i financija tako su kao i njihovi načelnici vojnih stožera razmatrali projekte dokumenta o tijelima nove međunarodne vojne strukture. Na proljetnom sastanku Vijeća kolektivne sigurnosti u travnju u Dušanbeu ti će dokumenti biti prihvaćani. Moskva je već poduzela niz koraka u tom pravcu - posebno u prodaji oružja svim članicama koje imaju oružje istoga tipa, i to po ruskim, a ne po svjetskim cijenama. Svi vojni arsenali su za posljednjih deset godina zastarjeli i traže hitnu modernizaciju. Usput je stvoren i zajednički ustav zračnog nadzora. Po mišljenju stručnjaka, vojna suradnja u okvirima UKS-a jest čimbenik integracije postsovjetskog prostora, koji izaziva najmanje proturječnosti. Stvarno je vrijeme za stvaranje jedinstvenog sustava veza, razvoja oružanih snaga i sigurnoga protoka informacija među glavnim stožerima." BiH BLJESAK 13. III. 2003. Michael 0'Brien u Međugorju Kanadski pisac i autor bestselera "Posljednja vremena" Michael 0'Brien boravio je u subotu i u nedjelju u Međugorju. Poznati pisac pohodio je Brdo ukazanja i Križevac. U razgovoru s međugorskim fratrima informirao se o događajima u Međugorju te sudjelovao u cjelovečernjem molitvenom programu. U intervjuu Radiopostaji "Mir" Međugorje govorio je o svojoj knjizi, miru u svijetu i osobnim doživljajima Međugorja. Michael 0'Brien je pohodio i mučeničko mjesto pobijenih širokobrijeških franjevaca. ?Napomena o copyrightu: Tekstovi označeni zvjezdicom (*) mogu se, uz suglasnost Hine, integralno prenositi. (Hina) mk