VOA 23. II. AMERIČKI MEDIJI I IRAČKA KRIZA

GLAS AMERIKE - VOA 23. II. 2003. Američki mediji i iračka kriza. Prilog Bojana Klime. Američki mediji daju mnogo prostora iračkoj krizi, njezinim uzrocima i posljedicama, kao i mogućem ratu s režimom Sadama Huseina. Najpopularniji mediji, televizija i novine, o ratu pišu mnogo, međutim pitanje je ? kako o njemu pišu? Je li izvješćivanje objektivno, odnosno čuju li se obje strane ? i protivnici rata, kao i ljudi koji podržavaju vladinu oštru politiku prema Bagdadu? Analiziraju li se baš sve posljedice mogućeg sukoba na Srednjem istoku? Na ova pitanja za Glas Amerike odgovaraju dva stručnjaka za američke medije. Profesor novinarstva na Sveučilištu Syracusa u saveznoj državi New York Francis Ward drži da u medijima prevladava proratno izvještavanje. = Posebice na televiziji, znatno manje u dnevnim listovima ? kaže naš sugovornik. On je posebno analizirao način na koji su američka televizija i novine prošle godine izvještavali o vladinoj strategiji preventivnog napada na zemlje koje se drže prijetnjom nacionalnoj sigurnosti Sjedinjenih Država. = Smetalo me je što su prevladavala mišljenja vladinih dužnosnika i stručnjaka koji misle slično. Rijetko se moglo čuti nekoga tko se ne slaže sa strategijom preventivnog napada ili nekoga tko je skeptičan u pogledu te strategije. U novinskim uvodnicima i komentarima, koji su u našim novinama strogo odijeljeni od izvještavanja, bilo je više pluralizma ? čuli su se i protivnici, ali i pristaše preventivnih napada. Francis Ward tvrdi da su američki mediji proturatnom pokretu počeli pridavati znatniju pozornost tek posljednjih tjedana kada se na ulicama američkih, europskih i drugih gradova okupili milijuni prosvjednika. Po njegovom mišljenju, mediji ignoriraju više - kako kaže ? 'za vladu neugodne teme'. Na primjer, kakve su procjene broja američkih žrtava u mogućem ratu i kakvo je raspoloženje u arapskom svijetu. Ward naime tvrdi da Sadama Huseina arapski svijet u ovom trenutku uopće ne drži prijetnjom - o čemu američki mediji, kaže on, ne izvještavaju dovoljno. Našeg sugovornika smo upitali - je li takvo izvještavanje posljedica izravnog utjecaja na medije od strane američke vlade? = Stanje u Sjedinjenim Državama je mnogo drukčije nego recimo u komunističkom svijetu. Američka vlada nema svoje ljude u redakcijama koji odlučuju što će se objaviti, a što ne. Ono što vlada čini, i to čini vrlo dobro - američka vlada određuje ton javne rasprave o nekom problemu. Ona sustavno i svakodnevno medijima na raspolaganje stavlja svoje čelne ljude ? recimo Colina Powella, Donalda Rumsfelda ili Condoleezzu Rice. Zbog visokih položaja i zbog toga što su upravo oni ljudi koji donose odluke, oni i dominiraju vijestima - objašnjava Ward. Jasno da to medijima olakšava posao. Kada je u pitanju rat, televizija u velikoj mjeri izvještava o tome što vlada kaže, a ostale alternativne izvore informacija ignorira ? tvrdi Francis Ward. On dodaje da se zbog toga ? kada je riječ o Iraku - suprotna mišljenja rjeđe čuju. Istina Amerikanci mogu pročitati po vladu i državni sustav vrlo kritične tekstove, ali najviše u progresivnim, ljevičarskim časopisima koji imaju vrlo malu tiražu ? objašnjava profesor novinarstva. Kada je riječ o profesionalnoj suradnji vlade i medija, čelnu ulogu često ima Pentagon. O tome kako Ministarstvo obrane surađuje s novinarima govori profesor novinarstva na Sveučilištu American Laird Anderson: = Za vojsku je akcija protiv Iraka vrlo važna operacija. Vojsci je zbog toga važna suradnja s medijima. Dužnosnica Pentagona koja je odgovorna za odnose s javnošću izjavila je da oružane snage neće ponoviti pogreške iz Afganistana kada su se novinari žalili na ograničenja u obavljanju njihova posla. Zbog toga ovog puta, ako do rata dođe, novinari će biti pozvani da se priključe postrojbama, da budu njihov dio. Po mome mišljenju, to će biti veći profesionalni izazov za same novinare, nego za vojnike. Laird Anderson, koji je također i umirovljeni časnik američkih posebnih postrojbi, drži da televizija i novine vrlo dobro pokrivaju iračku krizu. Izvještavanje je vrlo objektivno ? tvrdi on. = Amerikancima je raspoloživa ogromna količina solidnih i dobro provjerenih informacija o ovoj krizi. I to ne samo iz vlastite zemlje, već i iz Bagdada, iz Europe, iz Ujedinjenih naroda. Ravnomjerno su ? barem po mome mišljenju ? zastupljeni i protivnici i pristaše vladine politike. Možda nekom iz Europe smeta to što se u Americi uopće o Iraku raspravlja, no Irak je za nas problem koji možda nije popularan, ali ga treba rješavati. Američki mediji, drži Anderson, solidno obavljaju svoj posao. No najveći ih izazovi tek čekaju ? novinarima će u profesionalnom smislu biti najteže kad vojne operacije počnu, kaže profesor Anderson. (VOA)