IT - 13. II . LA STAMPA-LE MONDE - NAFTA

ITALIJA LA STAMPA 13. II. 2003. Naftni ugovori iza političkih odluka "Američki vojnici nisu jedini koji pripremaju velike pokrete u Iraku. U Kuvajtu, zemlji saveznici Sjedinjenih Država, dvije glavne američke naftne tvrtke, ExxonMobil i Chevron Texaco, utaborene na svojim položajima dobivenim u Emiratima, spremne su prijeći do sada zabranjenu granicu. No te multinacionalne tvrtke moraju računati na snažnu konkurenciju koja se, kao i u diplomaciji, smješta na osovini Pariz-Moskva. Prema informacijama koje je prikupio 'Le Monde' iz izvora bliskih iračkom ministarstvu za naftu, četrdesetak naftnih tvrtki 1998. je uspostavilo kontakte s iračkim vlastima sa ciljem iskorištavanja golemih resursa zemlje. Jedna studija Deutsche Bank-a, objavljena u listopadu 2002., ih je izbrojila dvadesetak. Na vrhu su Rusi sa šest društava, iza kojih slijedi plejada operatora iz pola svijeta: Indonezije, Malezije, Alžira, Turske, Kine, Vijetnama, Japana, ali i Italije, Španjolske, Velike Britanije i, naravno, Francuske. Sve te tvrtke ciljaju na utvrđena ležišta Iraka, odnosno oko 112 milijardi barela sirovine, 'od kojih se 35 milijardi može odmah iskorištavati', prema inženjeru Jean-Francois Giannesiniju, čelniku francuskog naftnog instituta (IFP). Ležišta na koja su francuska naftna tvrtka TotalFinalElf i ruski Loukoil stavile pravo opcija, posljednjih godina, koje pokrivaju četvrtinu potencijalnu proizvodnje. Tomu se pridodaju 'vjerojatne' rezerve duž granice sa Saudijskom Arabijom i Jordanom, koje bi iznosile, opet prema Giannesiniju, 'između 60 i 200 milijardi barela'. Prema Deutsche Bank, 'Irak je 'predložio nove licence za istraživanje' za tu prilično obećavajući zonu grupama kao što su Repsol (Španjolska), Sonatrach (Alžir), Petronas (Malezija) ili Pertamina (Indonezija). Kako bi realizirao taj potencijal Irak mora naći, prema stručnjacima, 30-40 milijardi dolara. Od tuda proizlaze pokušaji te zemlje da svim sredstvima privuče ulagače, unatoč embarga. Total, čiji je prethodnik Francuska naftna kompanija nazočan u toj zemlji od 1927., uspio je postati privilegirani sugovornik od kraja iransko-iračkog sukoba (1988.). 'Zaljevski rat 1990.1991. je prekinuo naše razgovore. Nastavili smo ih 1992. s idejom potpisivanja sporazuma primjenjivog kada će se ukinuti embargo', objašnjava Christophe de Margerie. Francuska grupa je svoju pozornost usredotočila na Bin- Umar i Majnoun, dva ležišta koja još nisu puštena u proizvodnju, u regiji Bassore, velikog grada na jugu, u blizini jedinog morskog terminala Iraka u Perzijskom zaljevu. Te bi rezerve predstavljale 5 i 7-8 milijardi barela, prema Totalu. 1995. se francuska grupa nadala da će moći potpisati ugovor o podjeli proizvodnje, kakav veže zemlje proizvođače (vlasnika rezerve) i tvrtke korisnice (multinacionalne). 'Tražili smo da bude jasno napisano, u dokumentu, da nećemo biti u stanju poštivati u potpunosti naše obveze dok se ne ukine embargo UN-a', objašnjava de Margerie. 'Voljeli bi potpisati, no Iračani su uvijek okolišali. Ugovor je spreman od 1995., i nikada nije potpisan'. Loukoil je zaključila ugovor 1999.. Ruska tvrtka je tako uključena u iskorištavanje West Kurne (5-8milijardi barela). Nije međutim provela ugovor, spektakularno raskinut u siječnju od Iraka, 'Tijekom tri godine ugovora, ruska tvrtka nije uložila niti jedan dolar u projekt, a trebala je uložiti oko 200 milijuna dolara', objašnjavao je u ponedjeljak privremeni irački ministar za naftu, Samir Aziz Al- Nejm. 'Nalazimo se usred velike političke igre', to je analiza Adama Siemenskog, iz Deutsche Bank. U svom izvješću od listopada, njemačka je banka, proročki li dobro obaviještena, ustvrdila je da 'stvarni cilj tih sporazuma izgleda više politički nego gospodarski. Irak je unosnim ugovorima, u vrijednosti od više milijardi dolara, blokirao Francusku, Rusiju, i KInu, kako bi utjecao na pet članica Vijeća sigurnosti UN-a'. Hoće li Amerikanci, kada dođu u Irak potpuno promiješati karte favorizirajući svoje naftne tvrtke? 'Imamo povjerenja, na temelju naših odnosa. Osim ako se zemlja ne stavi pod tutorstvo, Iračani će imati pravo glasa', želi vjerovati de Margerie. 'Od trenutka kada će se prijeći na režim poslije embarga, ne vidim razloge koji bi nas sprječavali sudjelovati u naftnom razvoju Iraka. Mi koji smo poštivali embargo i međunarodne zakone ne želimo biti kažnjeni'. Za TotalFinalElf ulog u igri je strateški. Bliski i srednji istok nosi 66 posto svjetskih pričuva nafte, no francuska grupa samo 18 posto svoje proizvodnje izvlači iz te regije, gdje je prisutna, između ostaloga, u čak sedam zemalja. U trenutku kada se britanska naftna grupa BP odlučuje u golemoj mjeri okrenuti prema Rusiji, potpisujući rekordan ugovor, francuska grupa ne namjerava dopustiti biti lišena plodova njenih ulaganja u zaljevu. No Sjedinjene Države će se sigurno sjetiti da im je 1997. Total prkosio, potpisujući ugovor za plin u Iranu, uz ruski Gazprom i malezijski Petronas. Američkim tvrtkama to je zabranjivao zakon američkog republikanskog senatora Alfonsa D'Amata, koji je od 1996. zabranjivao bilo kakvo ulaganje u tu zemlju, optuženu da financira terorizam. Senator D'Amato je htio svoj zakon proširiti na sve zapadnjačke tvrtke i prijetio je sankcijama francuskoj naftnoj tvrtki ako će ulagati u Iran. Europska Unije je međutim odbila tu ekspanzionističku viziju američkog prava i uzela je u obranu Total. Od tada su, na njegovom tragu, drugi europski naftaši, talijanski Agip ili englesko-nizozemski Shell, sa svoje strane ulagali u Iran. I neke američke tvrtke su u tisku prijavljivale zakon D'Amato, koji im je zabranjivao 'raditi', govorile su. Giannesini, iz IFP-a, podsjeća da je 'u nafti međunarodna suradnja pravilo. Tvrtke su međusobno povezane u cijelom svijetu u istraživanju velikih ležišta. Ne mogu zamisliti da bi TotalFinalElf mogao biti u potpunosti isključen iz Iraka. Prema Siemenskom će, međutim, doći do 'kompetitivne podjele tržišta' ", preneseno iz 'Le Mondea'