FRANC-LE FIGARO OD 11.2.03. PODJELE MEĐU SAVEZNICIMA U NATO-U

FRANCUSKA LE FIGARO 11.II.2003. Lakrdija u redovima saveznika "Ako je cilj američke uprave bio da međusobno zavadi saveznike umjesto da ih ujedini prije nego ih oslobodi iračke prijetnje, mogli bismo reći da je on u dobroj mjeri ispunjen. Raspra u NATO-u u svezi sa slanjem obrambenog oružja Turskoj najnoviji je dokaz tomu. To nipošto nije zadnja kriza zbog koje se, tobože, uzbuđuju Donald Rumsfeld i anglosaksonski tisak. Savez je upoznao i druge, puno pogubnije krize. Zadnja takva kriza bila je kada su sovjetski SS 20 bili upereni prema Parizu i Berlinu i kada je trebalo rasporediti eurorakete. Današnja je kriza tek uzgredna svađa: onog dana kada Turska doista bude u pogibli, nitko neće moći ozbiljno posumnjati u savezničku solidarnost. Ta se solidarnost spontano i jednodušno očitovala 11. rujna 2001., kada su Sjedinjene Države bile u stanju zakonite obrane od Al Kaide. Washington se zatim odrekao usluge NATO-a u Afganistanu, ali nema razloga da posumnjamo da saveznici u sukobu s Irakom neće priteći u pomoć bilo kome od svojih. Zrakoplovi za nadzor i proturaketni sustavi Patriot mogli bi stići u Tursku najviše za 48 sati. O ozbiljnim pitanjima, o kojima Washington nije htio pitati saveznike za mišljenje, SAD se dogovorio izravno s Ankarom koja se - ruku i nogu vezanih 'velikodušnošću' MMF-a - sprema da dočeka američki ekspedicijski korpus s 20 tisuća vojnika. Zahtjev upravljen NATO-u je otvoren pritisak na saveznike od kojih se traži da donesu odluke sukladno ratnom planu koji je prethodno utvrdio Pentagon. Washington i London sigurno znaju da su njihovi dokazi jako labavi, budući da su s njima toliko nespretni. Jer, pravo mjesto gdje se priprema rat nije Sjevernoatlantski savez, već Vijeće sigurnosti, gdje će se u petak vidjeti hoće li izvješće UN-ovih inspektora omogućiti primjenu sile za razoružanje Sadama Huseina. Budući da ništa nije manje sigurno, Bushova uprava sve više nastoji izolirati one koji se još nadaju da će se rat izbjeći i da će se Iraku dati još jedna prilika za mirno razoružanje. Šteta je svakim danom sve veća. Kao u kuglanju, ustanove koje bi trebale ustrojiti naš međunarodni život, padaju jedna za drugom. Prvo se u komadiće razletjelo prividno jedinstvo Petnaestorice; sada se mijenja narav NATO-ova djelovanja; sutra možda neće trebati pitati za mišljenje UN-ovo Vijeće sigurnosti, ne bude li potrebne većine... Možemo razumjeti da se g. Rumsfeld ljuti kada se svi Europljani ne ponašaju poput vazala. Ipak, SAD mora poduzeti sve kako se raspra među saveznicima ne bi pretvorila u lakrdiju", u uvodniku lista piše Pierre Rousselin.