IT - 9. II. LA STAMPA - ISTARSKI TALIJANI

ITALIJA LA STAMPA 9. II. 2003. Zaboravljeni talijanski ezuli - Otvoren račun Istre "Sutra će gradonačelnik Rima Veltroni, iz stranke Lijevih demokrata, i dopredsjednik vlade Fini, iz stranke Alleanza nazionale, zajedno položiti vijenac na oltar domovine u znak sjećanja na žrtve fojbi i odiseju više 300.000 Talijana istjeranih i odvučenih u egzil iz Istre i Dalmacije. Tako se simbolički zatvara otvoreni račun s nacionalnom prošlošću do sada obavijenom nelagodom i šutnjom. Rana egzodusa koji se dogodio u dramatičnim okolnostima i sjećanje na apokaliptični pokolj Talijana (Talijana kao takvih, uključujući i istaknute predstavnike antifašizma 's granice' koji se protivio Titovom ekspanzionizmu) sigurno ne mogu biti ublažene jednom ceremonijom u znak sjećanja. No činjenica da se predstavnik vlasti i gradonačelnik prijestolnice, između ostaloga smješteni na dva suprotna politička fronta, po prvi puta ujedinjuju u znak sjećanja na žrtve jedne tragedije do sada nepriznate po svojim stvarnim dosezima, , znači da na polju povijesti slabi to ozračje militarizacije političkih strana koje je posljednjih godina trovalo historiografsku raspravu glede najproturječnijih stranica talijanske povijesti. Do sada je sjećanje na taj egzodus ostajala ograničena u okvirima jednog manjinskog svjedočanstva, između ostaloga i politički sumnjivog. Redakcije listova, i ove godine, preplavljene su razglednicama Istre i Dalmacije koje su poslali rođaci istjeranih Talijana, kako je napisao povjesničar Gianni Oliva, koji su iza sebe ostavili 'opustjelu i osiromašenu regiju, etnički 'pojednostavljenu' i politički 'očišćenu' zemlju, bilo prema načelima nacionalističke netolerancije, bilo u ime uspostave komunizma'. Malobrojni su se ovih godina sjećali okrutnog odnosa kojega je majka domovina nanijela Talijanima koji su se natrpali na plovila i morali trpjeti bojkot lučkih radnika Ancone ili, ako se putovalo vlakom, bolognskih željezničara, uvjerenih da u tim kolima putuju 'izdajnici' i 'fašisti'. A na tom zanijekanom sjećanju izrasli su neiskorjenjive ljutnje i otrovni plodovi tihog psihološkog isključivanja koje je spriječilo obitelji 300.000 Istrana, Dalmatinaca i Riječana da se osjećaju u potpunosti u svojoj kući u Italiji oslobođenoj fašizma da napadnu mirovni sporazum iz 1947. (tada ga je osporavao samo Benedetto Croce) koji je potvrdio prijelaz talijanskih zemalja Titovoj Jugoslaviji. Danas taj otrov, nakon posjeta fojbama, prvo Francesca Cossige i potom Carla Azeglia Ciampija, možda može prestati trovati čitanje jednog poglavlja prošlosti u traganju za sjećanjem koje ne bi bilo 'općenito' usvojeno već, kako je sugerirao Giampaolo Pansa, 'prihvaćeno' od svih političkih strana. Mali ali temeljan korak naprijed.", piše Pierluigi Battista.