IT - 4.II. L'UNITA - SACHS SAD-SREDNJI ISTOK

ITALIJA L'UNITA 4. II. 2003. SAD-Irak, prokleta nafta "Svi se pitamo koji je pravi razlog rata protiv Iraka. Oružja za masovno uništavanje? Osveta sina nad onim tko mu je pokušao ubiti oca? Obrana Izraela? Učiniti srednji istok demokratskijom regijom? Ili dočepati se iračke nafte? Bushova administracija je iznijela razne razloge, mada se naglasak stavlja na oružja za masovno uništavanje. Paul Wolfowitz, podtajnik za obranu, govori o želji da se iz Iraka napravi 'prva arapska demokracija'. Mnogi u administraciji smatraju da neka agresivna politika spram Iraka može dovesti do obaranja autokratskih vlada ne srednjem istoku, kako što je Reaganova administracija oborila sovjetsko carstvo. Izvan Amerike gotovo nitko ne vjeruje u te razloge. Vjeruje se da je nafta pravi razlog američkog ponašanja. Osim ako se pismohrane nacionalne sigurnosti neće iznenada otvoriti neće biti moguće napraviti konačnu bilancu najskrivenijih misli predsjednika. Osim toga američki dužnosnici imaju različite prioritete. Moguće je da se Bush poziva na oružja za masovno uništavanje, da Wolfowitz cilja na demokraciju, da su ostali bacili oko na naftu. Više nego li pogađati razloge Amerike korisnije je pitati kako će SAD postupati u ratu. Ako se pogleda povijest teško je pomisliti da će Sjedinjene Države pretvoriti Srednji istok u demokratsku regiju. Danas je srednji istok konstrukcija Sjedinjenih Država i Europe. Njegovi despoti i monarsi svoje položaje duguju spletkarenju i ortaštvu zapada. Mada Amerika ide u rat vijući barjak demokracije rezultati se ukazuju manje slavni. U cijelom 20. stoljeću samoopredjeljenje, demokracije i gospodarske reforme u arapskm zemljama prešli su u drugi plan u odnosu na naftu. Kada su Britanci potaknuli arapske čelnike da se bore za britansko carstvo tijekom Prvog svjetskog rata, Arapima na kraju sukoba nije bila priznata nagrada suvereniteta, već im je dana sve veća podređenost Velikoj Britaniji i Francuskoj. Svaki puta kada bi stvarna srednjoistočna demokracija ugrozila američki nadzor nad naftnim rezervama ona je uklonjena. Sjetimo se državnog udara, kojega je podržala CIA, protiv iranskog predsjednika vlade Mussadegha. 1951. Mussadegh je nacionalizirao naftnu industriju izazvavši britanski bojkot a potom 1953. intervenciju Sjedinjenih Država (koja je uzdrmala predsjednika vlade i koji je potom bio stavljen u zatvor). Drugi primjer predstavlja zapadnjačka potpora vojnoj represiji u Alžiru nakon 1992. kada je FIS (Islamska fronta spasa) zamalo došao na vlast. Kada je izgledalo da FIS već ima pobjedu u šaci, alžirska je vojska intervenirala blokiravši izbore. A zapadne vlade pod francuskim vodstvom i uz potporu SAD-a, poduprle su alžirske generale. Isto toliko je znakovito američko ponašanje u središnjoj Aziji bivšeg Sovjetskog Saveza. Mnogi, u Bushovoj administraciji, prikazuju intervencije Sjedinjenih Država na tom području kao primjer kako se može pretvoriti srednji istok. Do sada demokracija nije imala apsolutno ništa s američkom politikom u središnjoj Aziji, gdje se američki diplomati i naftne tvrtke bezobzirno nadmeću u ostvarivanju sporazuma s despotima Kazahstana, Turkmenistana i Uzbekistana. Reprezentativnu sliku politike SAD-a u Iraku u poslijeratnom razdoblju mogu dati važni dokumenti napisani od i za Bushove administracije prije 11. rujna. Najzanimljiviji dokument je vjerojatno studija nazvana 'Strategic Energy Policy Challenges of the 21st Century' (Strateški izazovi u energetskoj politici 21. stoljeća) James BakerIII. Institutea for Public Policy teksaškog sveučilišta Rice i Councila on Foreign Relations. Studija razjašnjava dvije točke. Prva: Irak, druga najveća naftna rezerva temeljna je za dotok nafte sa Srednjeg istoka. U izvješću se ustrajava na koncepciji da iz razloga gospodarske sigurnosti Amerika treba iračku naftu, no iz razloga vojne sigurnosti Sjedinjene Države ne mogu dopustiti Saddamu proizvodnju nafte. Jasna je implikacija: za svoju energetsku sigurnost Sjedinjene Države trebaju demokratski režim u Iraku. U studiji se demokracija se ne spominje. Zanimljivo je da se u dokumentu uz to kratko spominju zabrinutosti dužnosnika poput dopredsjednika Dicka Cheneya i tajnika za obranu Donalda Rumsfelda. Oboje su obnašali državne dužnosti pod predsjedništvom Geralda Forda 1974., tijekom embarga na arapsku naftu, koji se pretvorio u goleme gospodarske krize. Studij daje veliku težinu mogućnosti da se ponovi, danas, neka slična kriza. Jasno je da je embargo sedamdesetih godina predstavljao odlučujući trenutak u razvoju strateške misli Cheneya i Rumsfelda. Možda Bushova administracija vjeruje da ide u rat za demokraciju na srednjem istoku, no američke potpora pravoj demokraciji kandidira se za prvu žrtvu. Na žalost, rat vođen za naftu bit će rat koji će dodatno destabilizirati međunarodnu politiku i društvo, potkopavajući stvarnu sigurnost SAD-a i svijeta", piše Jeffrey Sachs.