Mikulića (28), koji je zrakoplovom stigao iz Istanbula u Turskoj na čiji je teritorij u petak ušao iz Iraka, u zračnoj luci su dočekali majka, brat i rodbina, a od vlade glasnogovornik MVP-a Dobroslav Silobrčić i voditelj skupine hrvatskog ministarstva vanjskih poslova za događaje u Iraku Vinko Ljubičić .
"Hvala vam svima na svemu, samo želim biti s obitelji, (...) osjećam se odlično ... samo želim mir", emotivno je kazivao novinarima Mikulić.
Iz američkog logora za strance Bucca kod grada Um Qasra na jugu Iraka, Mikulić je bio oslobođen 9. prosinca, a za njegovo se uhićenje zbog snimanja kamerom doznalo tek krajem listopada nakon vijesti o pogibiji hrvatskoga vozača Dalibora Burazovića, koji je poginuo u napadu na konvoj.
Koleginu smrt Mikulić ne može prežaliti.
"Ja sam vrlo dobro, još bih pet godina ostao samo da vidim mog prijatelja Dalibora, njemu nije dobro, meni je odlično", rekao je potreseni vozač koji je dodao da se osjeća izgubljen i ponavljao "oprostite, ali samo želim mir".
Burazovićeva smrt snažno je odjeknula u hrvatskoj javnosti i potaknula veliko medijsko praćenje sudbine brojnih hrvatskih vozača koji radi zarade riskiraju život vozeći za potrebe koalicijskih snaga u Iraku, u nedopustivim okolnostima, bez zaštite i bez osiguranja u toj ratom zahvaćenoj zemlji.
Tada su počeli i službeni kontakti hrvatske vlade s američkom stranom pa je 30. listopada objavljeno da je Mikulić već mjesec dana zatočenik američkog logora zbog "navodnog prikupljanja podataka o vozilima i osobnim podacima preko granice koja se smatra normalnim interesom turista".
Zeleno svjetlo za njegovo oslobađanje američka je strana dala tek prošlog tjedna, što je i bilo potvrđeno hrvatskoj vladi. No nakon oslobođenja Mikulić se u Iraku našao nasred ulice u Ramadiju gdje su mu, kako je rekao, pomogli arapski prijatelji.
"Malo je bilo nezgodno. Imao sam neke prijatelje Arape. ... Išli smo taksijem za Mosul, u Mosulu sam prespavao kod prijatelja", rekao je.
Na novinarski upit je li točno da su ga iz zatvora pustili a da o tome hrvatska strana nije bila obaviještena odgovorio je protupitanjem "A koga će obavijestit?".
Mikulića je u Ankari dočekalo osoblje hrvatskog veleposlanstva, a prema ranijim saznanjima do turske granice prebacio ga je kolega iz SiCG Dean Gvozdanović koji ga je na cesti vidio i prepoznao.
Upitan je li to doista bila njegova posljednja vožnja za Irak, odgovorio je kako misli da je tako ali i dodao: "Nikad ne reci nikad".