Batinića je Sudsko vijeće, kojemu je na čelu bila sutkinja Ika Šarić, proglasilo krivim za organiziranje skupine. Većina iz skupine kažnjena je višegodišnjim zatvorskim kaznama; na 10 godina Branko Berišić, na pet Marin Knežević, na četiri godine i šest mjeseci Nenad Lazić, četiri godine Franči Tomulić, te na tri godine i šest mjeseci Nedžat Nesimi. Na po tri godine osuđeni su Milan Podnar i Predrag Diklić te Alen Lovren. Josip Svetić kažnjen je s godinu i šest mjeseci zatvora, a Marinko Lakić s godinu i dva mjeseca. Uz njih, zatvorskim kaznama kažnjeni su Mladen Draganić s tri godine, Miljenko Gajić s godinu i šest mjeseci, a Igor Petrović i Danijela Makovac Jež s četiri mjeseca zbog preprodaje i posjedovanja droge, ali ne i za organiziranje u skupinu.
Svima je potvrđeno da su između 1999. i svibnja 2003. sudjelovali u pribavljanju, prijevozu, pakiranju i preprodaji heroina iz Zagreba za područje Primorsko-goranske županije, Istre i Italije. Po optužnici, na taj način u optjecaju je bilo između dvadeset i trideset kilograma heroina.
Alen Batinić, koji je u pritvoru u Rijeci od lipnja 2001., utvrdilo je Sudsko vijeće, iz zatvora je dostavljenim mobitelima nastavio upravljati skupinom te organizirati transport i prodaju droge.
Njemu i Kneževiću produžuje se pritvor, a Podnar i Tomulić, koji su do sada također bili u pritvoru, puštaju se na slobodu do poziva na odsluženje kazne. Batinić i Berišić dužni su svojom imovinom nadoknaditi po 500 tisuća kuna nezakonito stečene dobiti, a Nenad Lazić 100 tisuća kuna.
Zamjenik županijskog državnog tužitelja Darko Karlović odustao je tijekom glavne rasprave od optužbe za osam osoba koje se ranije teretilo za sudjelovanje u preprodaji droge vezano uz ovu skupinu.