"Druga verzija" posjeta Zagrebu beogradskih studenata veoma je znakovita, napominje Andrejić prenoseći iskustvo i dojmove beogradskih studenata koji s incidentom na trgu nisu bili povezani. "Mi smo odmah pitali neke ljude gdje je ta Picassova izložba zbog koje je sve i organizirano. Oni su počeli da nam objašnjavaju, ali su nas na kraju sami poveli gore (pretpostavljam na Gornji grad), pokazali nam panoramu Zagreba, a potom i samu izložbu. Poslije smo jedan mladi par pitali gdje možemo jesti i oni su nas uputili u jednu pristojnu pizzeriju, gdje je bila ugodna atmosfera, a pizza jeftinija nego u Beogradu. I drugi kasniji doživljaji bili su slični...", prenosi Andrejić u listu "Danas" iskustvo jednog beogradskog studenta.
Andrejić navodi kako su po priči beogradskog studenta, njegovog poznanika, beogradski studenti o incidentu sve saznali tek u autobusu na povratku u Beograd, te da su se čuli komentari poput "kreten jedan, što mu je to trebalo".
"Pa, što sad reći. S kim si takav si. Ili si pristojan čovjek koji u nepoznatom gradu uputstva traži od pristojnih ljudi. Onaj tko se hoće tuči u inozemstvu lako nađe partnera, a tko hoće pjevati uputit će se u zbor... Ali, da pođeš na Picassovu izložbu, a poneseš Dražinu sliku da izlažeš u sopstvenoj režiji - to su već vrata manipulacije. Tako je i bilo. Vidite - razlika između ove dvije verzije jednaka je razlici između uloge Draže Mihailovića i Pabla Picassa u modernoj umetnosti. Sve ostalo je - Balkan", ocjenjuje Andrejić u osvrtu.