U Hrvatskoj je zaštićeno oko 9,83 posto državnog teritorija, a prijedlog je da se zaštiti oko 14 posto, što će Hrvatsku svrstati u europske zemlje s primjerenom razinom zaštite prirode.
Zakonom se predlaže da strane pravne ili fizičke osobe ne mogu stjecati pravo vlasništva na nekretninama u zaštićenim područjima, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.
Vlasnik nekretnine u zaštićenu području koji je kani prodati obvezan ju je najprije ponuditi državi, županiji ili gradu Zagrebu te u ponudi navesti cijenu i uvjete prodaje, a država, županija ili grad Zagreb obvezni su se o ponudi očitovati u roku od 90 dana nakon primitka ponude. Ako ponuda ne bude prihvaćena u propisanu roku, vlasnik može nekretninu prodati uz uvjete iz ponude.
Državni teritorij zaštićen je preko nacionalnih parkova, parkova prirode, strogih i posebnih rezervata, park-šuma, spomenika parkovne arhitekture i zaštićenih krajolika. Hrvatska ima osam nacionalnih parkova, 10 parkova prirode, dva stroga rezervata, a predlaže se da parkovima prirode postanu Neretva, Elafiti, Lastovo, Mrežnica, Lička Plješivica, Bjelolasica, Zrmanja i Krupa, Kupa i Hrvatsko zagorje.
Nacionalni parkovi su Kornati, Brijuni, Mljet, Plitvička jezera, Paklenica, Sjeverni Velebit, Krka i Risnjak.
Nacionalni park i park prirode proglašava Hrvatski sabor, stroge i posebne rezervate proglašava Vlada uredbom na prijedlog Ministarstva, a regionalni park, važan krajolik i park-šumu na području županije ili grada Zagreba proglašava županijska skupština ili Gradska skupština grada Zagreba u suglasnosti s Ministarstvom.
Krajolici se razvrstavaju po raznolikosti prirodne i kulturne baštine, a utvrđivalo bi ih stručno povjerenstvo Ministarstva kulture na prijedlog Zavoda za zaštitu prirode i uz sudjelovanje javnosti, državne uprave i drugih fizičkih i pravnih osoba koje su za to zainteresirane.
U usporedbi s većinom europskih zemalja Hrvatska se ističe raznolikošću ekoloških sustava i staništa - velikim bogatstvom i raznolikošću biljaka, gljiva i životinja, no broj poznatih vrsta više je nego dvostruko manji od broja pretpostavljenih. To upućuje na nizak stupanj istraženosti hrvatske flore, mikroflore i faune te nužnost uspostave i razvoja sustavna istraživanja i praćenja biološke raznolikosti. Nužnim se drži i uspostava kvalitetna sustava zaštite biološke i prirodne raznolikosti, tako da zaštita prirode i okoliša dobije važno mjesto u razvoju društva i održivom gospodarenju.
U Hrvatskoj je poznato 34.000 biljnih, gljivljih i životinjskih vrsta, a pretpostavlja se da ih je 91.000, dok ih je u svijetu poznato 2,150.000, a pretpostavlja se da ih je 111 milijuna.
U Hrvatskoj je zaštićeno oko 780 vrsta biljaka, gljiva i životinja, sve divlje vrste u nacionalnim parkovima, strogim i posebnim rezervatima te sva špiljska fauna.
Predloženim zakonom o zaštiti prirode predviđaju se i novčane kazne za prekršitelje. Primjerice, najviša je kazna od 500 tisuća do milijun kuna za zahvat ili čin koji može uzrokovati uništenje ili neku drugu znatnu ili trajnu štetu na ekološki važnu području.