"Hrvatski ribolovni rezervat nakon što je objavljen popravak njegovih koordinata ne poklapa se sa slovenskim rezervatom", piše u članku "Dva rezervata u istom zaljevu" Boris Šuligoj. Kako je za "Delo" rekao slovenski ribolovni inspektor Robert Smoje rješenje o ribolovnom rezervatu u Piranskom zaljevu donijela je općina Piran 1972. godine "a na još nepojašnjen način isto je rješenje potvrdila i općina Buje". Nakon toga tri su slovenske obalne općine 1987. godine rješenjem točno odredile granice rezervata - "od skladišta soli do napuštenog kamenoloma nudističkog kampa u Kanegri".
Koordinate rezervata koje su sada određene odlukom hrvatskih vlasti postavljene su 400 metara zapadnije i "dodatni su razlog za nesporazume", piše "Delo".
Vodeći slovenski list navodi da je hrvatski veleposlanik u Ljubljani Mario Nobilo, na pitanje kada je i na osnovi kojega akta Hrvatska prvi put odredila rezervat u zaljevu, nakon provjere "samo potvrdio da se je u prošlosti to već dogodilo i da se ovaj put radilo samo o usklađivanju hrvatskog zakonodavstva s europskim".
"Upravo zbog te usklađenosti s europskim zakonodavstvom Mario Nobilo je izrazio mišljenje da bi dvije države na području definiranom sporazumom o pograničnom prometu i suradnji morale odrediti zajednički ribolovni režim i ribolovnu opremu jer se u suprotnom ne može govoriti o usklađenoj ribolovnoj politici", navodi list. Nemoguće je, zaključuje se u prilogu, da bi europska ribolovna politika dopuštala kandidatkinji (za članstvo) drukčije ribolovne mogućnosti u odnosu na članicu. I to u istom zaljevu!", zaključuje "Delo".