Ustav EU-a stupit će na snagu nakon ratifikacije koja mora biti dovršena u roku dvije godine. Neke zemlje su odlučile staviti europski ustav na referendum, dok će druge postupak ratifikacije obaviti u svojim parlamentima.
Prvi europski ustav, dogovaran dvije godine, trebao bi, ako se proces ratifikacije uspješno završi, omogućiti jednostavnije i efikasnije djelovanje europskih instituticija.
Ustav je rezultat teško postignutog kompromisa između zemalja koje žele veći stupanj integriranosti i onih koje žele zadržati ovlasti nacionalnih država.
Kada Ustav stupi na snagu, ustanovit će se dužnost predsjednika Vijeća EU-a, čime bi se zamijenio dosadašnji sustav rotirajućeg predsjedništva, te ministra vanjskih poslova, koji bi objedinio dužnosti Visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku i povjerenika Europske komisije za vanjske odnose. Uloga predsjednika, koji će predstavljati države članice, zamišljena je kao ravnoteža Europskoj komisiji, izvršnom tijelu, koje je nadnacionalna institucija. Ministar vanjskih poslova predstavljat će Uniju u svijetu, ali će morati provoditi politiku koju dogovore sve države članice.
Odluke Vijeća donosit će se dvostrukom većinom glasova - većina država članica i većina stanovništva koje te države predstavljaju. Bitno je povećan broj područja o kojima se odlučuje kvalificiranom većinom, dok će u nekim područjima ostati pravilo konsenzusa, koje svakoj članici daje pravo veta na donošenje odluka. Pravo veta, između ostalog, ostaje u vanjskoj politici, obrani i oporezivanju.
Europski parlament dobiva veće ovlasti i postaje ravnopravan Vijeću u donošenju zakona. Ustav predviđa bitno smanjenje broja povjerenika Komisije od 2014. godine. U sljedeća dva mandata u Komisiji će biti po jedan povjerenik iz svake zemlje članice, a od 2014. samo će dvije trećine članica imati svoga predstavnika u izvršnom tijelu EU-a.
Ustavom je regulirana i pojačana suradnja, koja omogućava onim članicama koje to žele da u pojedinim područjima ostvare međusobnu tješnju suradnju, a da pri tom ne iskaču iz ustavnog okvira. Takva je suradnja već uspostavljena u Schengenskom sporazumu te u uvođenju zajedničke valute eura.
Prvi europski ustav zamijenit će sve dosadašnje Ugovore, a Europska unija će dobiti pravnu osobnost.
U ustavu je predviđena i klauzula o izlasku, koja omogućava nekoj članici da pod utvrđenim uvjetima napusti Uniju.