Ako se ne promijeni trenutni trend, globalne emisije ugljičnog dioksida koji se oslobađa potrošnjom energije rast će godišnje za 1,7 posto te dosegnuti 2030. 38 milijardi tona, 62 posto više nego u 2002.
Kako je istaknuo izvršni direktor agencije Claude Mandil, da bi se smanjile emisije ugljičnog dioksida "trebamo prekretnice u istraživanju i razvitku u svim područjima te moramo osigurati da se ta otkrića mogu primijeniti svugdje u svijetu".
Glavni ekonomist IEA Fatih Birol, ujedno i autor najnovijih procjena te agencije, kazao je da je IEA razvila alternativni scenarij, koji bi, među ostalim koristima, značio smanjivanje emisije ugljičnog dioksida nakon što ona dosegne svoj vrhunac oko 2020.
Najvažnija politika u tom scenariju jest poziv za povećanjem "efikasnosti krajnjeg korisnika", što bi pridonijelo smanjivanju emisije za 60 posto, izjavio je Birol. Ostale promjene u scenariju uključuju prelazak s ugljena na prirodni plin, povećano korištenje alternativnih izvora energije poput energije vjetra i biomasa, te povećano korištenje nuklearne energije. Birol je istaknuo da su troškovi IEA-ova alternativna scenarija otprilike isti kao i troškovi sadašnjih energetskih politika.
Ipak, problem je što potrošači snose najveći dio troškova u tome scenariju, budući će se od njih zatražiti da kupuju energetski učinkovitije uređaje i vozila, koji su uvijek skuplji, dok će energetski dobavljači imati koristi. Stoga je Birol ustvrdio da vlade moraju naći načina kako transferirati koristi potrošačima kako bi oni imali inicijativu pri kupovini energetski učinkovitijih uređaja.
IEA-in alternativni scenarij nudi i ostale koristi, poput smanjivanja ovisnosti svijeta o nafti. Po sadašnjim energetskim politikama, potražnja za naftom nastavit će rasti godišnje za 1,6 posto, s trenutnih 82 milijuna barela dnevno na 121 milijun barela u 2030.
To stvara ozbiljne sigurnosne zabrinutosti, ističe IEA, obzirom da će sve više i više nafte pristizati iz sve manje i manje zemalja, posebno iz članica OPEC-a s Bliskog istoka, značajno povećavajući ovisnost zemalja uvoznica nafte o tim ponuđačima.
Birol je kazao da bi primjenom alternativnog scenarija uštede na nafti 2030. iznosile oko 12,8 milijuna barela nafte dnevno ili jednako onome što sada dnevno proizvode Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Nigerija.