Odgovor zakonodavaca u SAD-u, eurozoni i Japanu na klizanje tečaja zelene valute u proteklih nekoliko tjedana uglavnom je pomirenost sa situacijom, što ustvari pomaže poticati daljnju rasprodaju američke valute na deviznim tržištima. Tržišni sudionici tvrde kako su dužnosnici ustvari sretni što se događa kontrolirano spuštanje tečaja dolara.
Dužnosnici američke središnje banke Fed sve su glasniji u svojim upozorenjima da je jaz u američkoj platnoj bilanci, koja se kreće oko 600 milijardi dolara godišnje, neodrživ. Kako Fed obično ne komentira tečaj dolara, koji se smatra područjem djelovanja ministarstva financija, neke od tih izjava imale su naročito veliki utjecaj na deviznim tržištima.
Američki ministar financija John Snow savjetuje politiku snažnog dolara, no samo nominalno, tvrdi većina promatrača. Početkom listopada predsjednik Fed-ove podružnice u Dallasu Robert McTeer izjavio je: "S vremenom je preostao samo jedan smjer tečaja dolara, prema dolje". A prošloga tjedna predsjednica Fed-ove podružnice u San Francisco-u Janet Yellen kazala je da je tečaj dolara i nadalje relativno visok obzirom na rastući trgovinski manjak.
"Takve izjave potaknule su špekulacije da je riječ o koordiniranim nastojanjima središnjih banaka skupine najrazvijenijih država svijeta G7 da snize tečaj dolara", izjavio je Greg Anderson, valutni strateg pri ABN Amro banci.
U međuvremenu, čini se da se japanske vlasti mnogo manje brinu oko snaženja jena nego što su to činile ranije ove godine, a nisu niti intervenirale kako bi ograničile rast tečaja nacionalne valute.
Dužnosnici eurozone, koji su također bili brzi u izražavanju nezadovoljstva s potencijalnim negativnim utjecajem jačanja eura prema dolaru na rekordne razine u veljači, sada su tihi. A budući da snažan tečaj ograničava inflatorne pritiske, koji prijete zbog skupe nafte, mnogi su kazali da trenutno jačanje eura ne predstavlja problem.
"Službene izjave izvan SAD-a daju naslutiti tek neznatne rizike od valutnih intervencija na deviznim tržištima", stoji u priopćenju Citibanka.
Teško gospodarsko okruženje
U okruženju usporavanja gospodarskog rasta, pada cijena na tržištima dionica, rekordnih cijena nafte i rastućih kamatnih stopa u mnogim zemljama, zakonodavci su ustvari vezanih ruku. Prilično je nevjerojatno da bi Europska središnja banka (ECB) rezala kamatne stope u eurozoni uz godišnju inflaciju koja je iznad ciljanih dva posto. Bank of Japan, i nadalje zabrinuta deflacijom, ne može sniziti kamatne stope kako bi oslabila jen, budući su one nula posto.
Još važnije, moglo bi biti da su upravo američki zakonodavci oni koji se sada trebaju srediti, u pokušajima da održe rad motora koji pokreće globalni rast, tj. američko gospodarstvo, dok se bave rješavanjem rekordnih trgovinskih i proračunskih manjkova. No, imaju malo manevarskog prostora. Nema novih poreznih olakšica koje su nude ako predsjednik George W. Bush bude ponovno izabran, a monetarni stimulansi su povučeni kako je Fed podignuo kamatne stope s najnižih razina u zadnja četiri desetljeća.
Neutaživ apetit američkih potrošača za stranom robom znači da trgovinski manjak ne pokazuje znakove smanjivanja. Što se on više pogoršava, veći je rizik od potencijalno brutalnog pada cijena dionica i obveznica i rasta kamatnih stopa, što će značiti udarac i američkom, ali i globalnom gospodarstvu. Kao rezultat toga, deprecijacija dolara kontrolirana putem tržišta čini se jedinom opcijom.
Istodobno, SAD pritišće Kinu da omogući fleksibilniji tečaj svoje valute juana, koji bi onda zasigurno ojačao prema dolaru i skinuo dio pritiska s tečaja dolara. Kineski juan trenutno je fiksiran na 8,28 juana za dolar. Mnogi kineski susjedi, kao i američka industrija, tuže se da to Pekingu pruža nepoštenu konkurentsku prednost na globalnim izvoznim tržištima.
Kineski dužnosnici već dugo govore da će usvojiti fleksibilniju valutnu politiku s vremenom, kada će biti spreman tamošnji financijski sustav i gospodarstvo. Drugim riječima, učinit će to u trenutku o kojem će sami odlučiti.