Ovo istraživanje pokazalo je da postoji razlika između hiperaktivnosti s poremećajem pažnje (ADHD) i neposlušnosti. Djeca s tim poremećajem često su nagla, nepažljiva i nemirna.
Mišljenja o hiperaktivnosti često su proturječna jer je neki stručnjaci drže pravom bolešću, dok drugi tvrde da je riječ o običnoj nepokornosti. Mnoga normalna djeca pokazuju neke znakove hiperaktivnosti, ali to ne uzrokuje nikakve probleme.
Profesor Eric Taylor s londonskoga Instituta za psihijatriju deset je godina pratio skupinu djece s ADHD-om, počevši od njihove sedme godine.
Premda se mnoga hiperaktivna djeca razvijaju normalno, primijetio je Taylor, toj skupini prijeti četiri puta veća opasnost od duševnih problema.
Rizik je veći nego za djecu asocijalnog ponašanja kojoj nije dijagnosticiran ADHD.
"Ova studija pokazuje da postoji razlika između obične zločestoće i hiperaktivnosti s poremećajem pažnje, ali i to da se liječiti moraju i odrasli i djeca", rekao je Taylor.
Istraživanje je pokazalo da postoje i fizičke promjene u mozgu djeteta s ADHD-om. Neki dijelovi mozga ne razviju se normalno, posebno kod djece koja nikad nisu dobivala lijekove.
S hiperaktivnim djetetom teško se snalaze i učitelji i roditelji, rekao je Taylor dodajući kako "njihova tolerancija i sposobnost suočavanja s problemom djelomice utječu na razvoj problema". Obitelj u kojoj je hiperaktivno dijete želi prihvaćanje i razumijevanje problema, prikladno školovanje i katkada medicinsko ili psihijatrijsko liječenje, "no te se obitelji često nađu u sukobu s društvom koje ADHD često ne doživljava kao poremećaj, nego kao alibi za loš odgoj", istaknuo je Taylor.