Riječ je o povijesnom romanu kojim je, kako je rekla autorica, željela iznijeti strašnu istinu o kardinalu Stepincu i brojnim hrvatskim žrtvama. Roman je pisala proteklih 10-ak godina.
Osim blaženika Stepinca Nevenka Nekić u romanu opisuje sudbinu 13-godišnjeg dječaka Ivana Brizića s kojim se zagrebački nadbiskup prvi put susreo u Emausu 1937. za hodočašća u Svetu zemlju.
Govoreći o djelu, akademik Ante Stamać napomenuo je da je to vrsta povijesnog romana duge tradicije u hrvatskoj književnosti - od Eugena Kumičića preko Đalskog i Novaka do Aralice. S obzirom na to da se autorica pozabavila likom hrvatskog blaženika i mučenika Alojzija Stepinca, roman je aktualan i danas jer, osim dokumentarističke vrijednosti, govori o velikom broju anonimnih žrtava, odnosno vremenu komunističke represije nakon 2. svjetskog rata, rekao je Stamać.
Povjesničarka književnosti Hrvojka Mihanović-Salopek istaknula je da se autorica koristila svom mogućom dostupnom građom koja je u nas objavljena o Stepincu. To je rijedak primjer dobra povijesnog romana, koji nastoji rasvijetliti neke važne događaje u hrvatskoj povijesti likom kardinala i mučenika Alojzija Stepinca, dodala je, ustvrdivši kako roman pokazuje kolika je Stepinčeva žrtva, koji je ostao vjeran Katoličkoj crkvi i svom narodu, proživljavajući velike pogrome i strahote u očuvanju nacionalne pripadnosti i identiteta. Lik Ive Brizića simbol je obična čovjeka, jedne od mnogih žrtava, hrvatskih uznika i sudionika križnih putova, istaknula je.
Postulator Kauze blaženoga Alojzija Stepinca msgr. Juraj Batelja, koji je, preuzevši tu postulaturu, pročitao 42.000 stranica dokumenata, kazao je da je kardinal Stepinac nosio križ Crkve i naroda, tražeći da mali narodi, kakav je hrvatski, imaju ista prava kao i veliki narodi.
Autorica Nevenka Nekić pročitala je iz svoje knjige ulomak o spaljivanju srca kardinala Stepinca.