Ispravak vijesti br. 2499
JANEZ JANŠA - OD DISIDENTA DO SLOVENSKOG PREMIJERA
LJUBLJANA,4. listopada(Hina) - Molimo korisnike da u vijesti HNA 2499 pod naslovom "Janez Janša - od disidenta do slovenskog premijera" u prvom pasusu isprave naziv stranke Janeza Janše te umjesto Socijaldemokratska stranka Slovenije napišu ispravno Slovenska demokratska stranka.Ispravljena vijest sada glasi:
"Prema rezultatima slovenskoga izbornog povjerenstva, na temelju 92 posto prebrojanih glasova s nedjeljnih izbora, u novom sazivu slovenskog parlamenta najviše mandata imat će SLOVENSKA DEMOKRATSKA STRANKA (SDS) Janeza Janše kojega će predsjednik države Janez Drnovšek vjerojatno imenovati mandatarem nove vlade.
Janez Janša rođen je 17. rujna 1958. godine u Ljubljani, gdje je završio studij obrane na Fakultetu političkih nauka. Nakon studija zapošljava se kao pripravnik na tadašnjem republičkom sekretarijatu za obranu, a 1982. postaje predsjednik komisije za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu u tadašnjem republičkom Savezu socijalističke omladine.
Poslije dolazi u sukob sa starim strukturama u slovenskom partijskom miljeu, a zbog kritičkih članaka u omladinskom tisku o vojnoj doktrini JNA postaje i predmetom zanimanja vojnog tužitelja. Janša se u drugoj polovici osamdesetih angažira u tadašnjim disidentskim krugovima i ostaje bez posla. Uhićenje zajedno s još trojicom publicista iz kruga tjednika "Mladina" 31. svibnja 1988. katapultira ga u simbol novoprobuđenog slovenskog nacionalizma, protivljenja jugoslavenskoj vojsci i borbe za nezavisnu slovensku državu u zadnjim godinama kraha bivše Jugoslavije diktiranoga Miloševićevim usponom te gospodarskom i političkom krizom.
Janša je poslije svoje uhićenje i progone slovenskih intelektualaca iz kruga "Nove revije" tumačio kao jednu vrstu odmjeravanja snaga između slovenske komunističke partije i beogradskog partijskog centra, s tezom da ga je slovenska partija zapravo ponudila kao žrtvu, odakle i njegova kasnija netrpeljivost prema Milanu Kučanu koja je bila obostrana i karakterizirala političku dinamiku Slovenije nakon stvaranja samostalne države.
U "Demosovoj" koalicijskoj vladi izabranoj nakon prvih slobodnih izbora u travnju 1990. godine na inzistiranje predsjednika Slovenskih kršćanskih demokrata (SKD) imenovan je za ministra obrane, a u ratu za Sloveniju krajem lipnja i početkom srpnja 1991. godine postaje nacionalnim herojem.
Nakon preustroja stranaka nastalih u postkomunizmu Janša se pred prve parlamentarne izbore u samostalnoj Sloveniji 1992. godine pridružuje Socijaldemokratskoj stranci (SDSS) Jožeta Pučnika, no stranka na izborima doživljava slab uspjeh i jedva ulazi u parlament. Ipak, u prvoj koalicijskoj vladi koju je s tadašnjim Peterleovim kršćanskim demokratima formirao Janez Drnovšek kao premijer, Janša postaje ministar obrane, ali mu nakon dvije godine parlament izglasava nepovjerenje i to nakon afere u kojoj je došlo do međusobnog špijuniranja civilne i vojne obavještajne službe i nakon što su se vojni policajci iz Janšina ministarstva fizički obračunali s agentom civilne policije za kojega su pretpostavljali da im krade dokumente iz ministarstva.
Janša prelazi u oporbu, nakon nekoliko godina preuzima stranku od Jožeta Pučnika, uvodi u nju mlađe i širi strukturu stranke. Nakon neuspjelih pokušaja da uključi SDSS u članstvo Socijalističke internacionale, Janša mijenja ime stranke u Slovenska demokratska stranka (SDS) i ona danas djeluje u okviru europskih narodnih i konzervativnih stranaka.
Janša je autor više knjiga iz vremena slovenskog osamostaljivanja i rata za nezavisnost. Njegova knjiga o nastajanju slovenske države pod naslovom "Premiki" (Pomaci ili manevri) iz 1992. godine prodana je u Sloveniji u rekordnih 55.000 primjeraka, a prevedena je na hrvatski, engleski i njemački. U knjizi "Okopi" (Rovovi) iz 1994. analizira karakteristike društveno-ekonomske tranzicije. Knjigu "7 godina kasnije" napisao je (1995.) zajedno s Davidom Tasićem i Ivanom Boršterom, suoptuženicima i suzatvorenicima u "procesu protiv četvorice" na ljubljanskom vojnom sudu iz 1988.
Važi kao odličan analitičar i žilav politički borac koji u vanjskoj politici zagovara dosljednu obranu nacionalnih interesa uz korektan odnos prema drugoj strani, ali nije tako dalekovidan strateg poput Drnovšeka.