Janez Janša rođen je 17. rujna 1958. godine u Ljubljani, gdje je završio studij obrane na Fakultetu političkih nauka. Nakon studija zapošljava se kao pripravnik na tadašnjem republičkom sekretarijatu za obranu, a 1982. postaje predsjednik komisije za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu u tadašnjem republičkom Savezu socijalističke omladine.
Poslije dolazi u sukob sa starim strukturama u slovenskom partijskom miljeu, a zbog kritičkih članaka u omladinskom tisku o vojnoj doktrini JNA postaje i predmetom zanimanja vojnog tužitelja. Janša se u drugoj polovici osamdesetih angažira u tadašnjim disidentskim krugovima i ostaje bez posla. Uhićenje zajedno s još trojicom publicista iz kruga tjednika "Mladina" 31. svibnja 1988. katapultira ga u simbol novoprobuđenog slovenskog nacionalizma, protivljenja jugoslavenskoj vojsci i borbe za nezavisnu slovensku državu u zadnjim godinama kraha bivše Jugoslavije diktiranoga Miloševićevim usponom te gospodarskom i političkom krizom.
Janša je poslije svoje uhićenje i progone slovenskih intelektualaca iz kruga "Nove revije" tumačio kao jednu vrstu odmjeravanja snaga između slovenske komunističke partije i beogradskog partijskog centra, s tezom da ga je slovenska partija zapravo ponudila kao žrtvu, odakle i njegova kasnija netrpeljivost prema Milanu Kučanu koja je bila obostrana i karakterizirala političku dinamiku Slovenije nakon stvaranja samostalne države.
U "Demosovoj" koalicijskoj vladi izabranoj nakon prvih slobodnih izbora u travnju 1990. godine na inzistiranje predsjednika Slovenskih kršćanskih demokrata (SKD) imenovan je za ministra obrane, a u ratu za Sloveniju krajem lipnja i početkom srpnja 1991. godine postaje nacionalnim herojem.
Nakon preustroja stranaka nastalih u postkomunizmu Janša se pred prve parlamentarne izbore u samostalnoj Sloveniji 1992. godine pridružuje Socijaldemokratskoj stranci (SDSS) Jožeta Pučnika, no stranka na izborima doživljava slab uspjeh i jedva ulazi u parlament. Ipak, u prvoj koalicijskoj vladi koju je s tadašnjim Peterleovim kršćanskim demokratima formirao Janez Drnovšek kao premijer, Janša postaje ministar obrane, ali mu nakon dvije godine parlament izglasava nepovjerenje i to nakon afere u kojoj je došlo do međusobnog špijuniranja civilne i vojne obavještajne službe i nakon što su se vojni policajci iz Janšina ministarstva fizički obračunali s agentom civilne policije za kojega su pretpostavljali da im krade dokumente iz ministarstva.
Janša prelazi u oporbu, nakon nekoliko godina preuzima stranku od Jožeta Pučnika, uvodi u nju mlađe i širi strukturu stranke. Nakon neuspjelih pokušaja da uključi SDSS u članstvo Socijalističke internacionale, Janša mijenja ime stranke u Slovenska demokratska stranka (SDS) i ona danas djeluje u okviru europskih narodnih i konzervativnih stranaka.
Janša je autor više knjiga iz vremena slovenskog osamostaljivanja i rata za nezavisnost. Njegova knjiga o nastajanju slovenske države pod naslovom "Premiki" (Pomaci ili manevri) iz 1992. godine prodana je u Sloveniji u rekordnih 55.000 primjeraka, a prevedena je na hrvatski, engleski i njemački. U knjizi "Okopi" (Rovovi) iz 1994. analizira karakteristike društveno-ekonomske tranzicije. Knjigu "7 godina kasnije" napisao je (1995.) zajedno s Davidom Tasićem i Ivanom Boršterom, suoptuženicima i suzatvorenicima u "procesu protiv četvorice" na ljubljanskom vojnom sudu iz 1988.
Važi kao odličan analitičar i žilav politički borac koji u vanjskoj politici zagovara dosljednu obranu nacionalnih interesa uz korektan odnos prema drugoj strani, ali nije tako dalekovidan strateg poput Drnovšeka.
(Hina) xfl yvm