Polovinom 60-tih, razdoblju što ga obilježila razuzdana kreativnost glazbenika, konkurencija među pop-rock grupama bila je velika, jer su svi željeli izdati inventivniju i odvažniju ploču od "onih drugih". Posebno intenzivan "duel" u to se vrijeme vodio između Beatlesa i Beach Boysa, Britanije i SAD-a, Lennona i McCartneya protiv Briana Wilsona.
1965. britanska četvorka izdaje "Rubber Soul", prvi pravi pop album u povijesti glazbe. Impresioniran, Brian Wilson, duša Beach Boysa odgovara s "Pet Sounds", Nakon toga Beatlesi izdaju "Revolver", a odgovor s druge strane Atlantika je Wilsonov projekt pod nazivom "Smile".
Presmion za ono vrijeme album nije do danas izdan. Wilson, koji je već imao ozbiljnih psihičkih problema te konzumirao veće količine LSD-a, marihuane i amfetamina dolazi u sukob s ostalim članovima grupe koji odbijaju svirati i izvoditi njegove ekscentrične pjesme i hermetične tekstove što ih je napisao tada mladi Van Dyke Parks.
Projekt "Smile" propada, a Wilsonovo mentalno zdravlje još više se pogoršava. Beach Boysi izdaju album "Smiley Smile", album sa samo nekoliko obrađenih pjesama sa "Smilea".
Početkom 2004. 62-godišpnji Wilson, koji se smirio nakon 30 godina "traganja", predstavlja album "Smile" u pariškom Olympiji s grupom Wondermints, s kojom surađuje već četiri godine. Rezultat je činji se, više nego dobar. Prema mišljenju kritičara riječ je o ambicioznom projektu s Wilsonovim briljantnim i složenim harmonijama. Album završava dobro poznatim "Dobrim vibracijama".
Kritičari smatraju da je opravdano ono što je o albumu prije skoro četrdeset godina kazao sam Wilson: "To je mladalačka simfonija upućena Bogu."