Nakon rasprave ustavni suci su, s osam glasova za i pet protiv, ukinuli rješenje osječkog Županijskog suda i Vrhovnog suda kojim je Novaliću ponovno produljen pritvor u kojemu je od svibnja prošle godine.
Novalić se u ustavnoj tužbi žalio na te, ali i prijašnje iste odluke tih sudova, tvrdeći da mu je pritvor u više navrata produljen nezakonito i protuustavno. Pritvor mu je svaki put bio produljen zbog posebno teških okolnosti djela, odnosno znatne imovinske koristi koju je navodno pribavio nezakonito. Naime, on je pred osječkim Županijskim sudom u srpnju prošle godine optužen za zlouporabu položaja, odnosno da je kao predsjednik Nogometnog kluba Osijek, od 1996. do 2001., uzeo 64 milijuna kuna od transfera igrača i za taj iznos oštetio klub.
Novalić se ustavnim sucima požalio da su sudovi rješenja o produljenju pritvora donosili svaka dva mjeseca uzimajući navedenu svotu iz optužnice kao pretpostavku koja se uopće ne može dovesti u pitanje.
Iako su se ustavni suci složili da su rješenja osječkog i Vrhovnog suda bila formalno-pravno zakonito, većina je zaključila da sudovi nisu naveli ni dovoljno obrazložili razloge koji bi opravdali daljnji pritvor Novalića, te da su propustili razmotriti druge mjere koje bi osigurale njegovu nazočnost u daljnjem postupku.
Sutkinja izvjestiteljica Emilija Rajić istaknula je da se odluke o ograničavanju slobode ne mogu donositi rutinski i da sudovi moraju obrazložiti svoje odluke jer ih na to obvezuju ne samo zakoni i Ustav, već i Konvencija Vijeća Europe o zaštiti ljudskih prava i praksa Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu koji je, među ostalim, zauzeo stajalište da osnovana sumnja nakon proteka vremena sama za sebe nije dostatna za produljenje pritvora.
Suci koji su se protivili odluci ocijenili su da se se ovom odlukom sudovima nameću novi standardi kod odlučivanja o produljenju pritvora, a suci Milan Vuković i Željko Potočnjak najavili su i izdvojena mišljenja. S druge strane, suci koji su glasali za ukidanje pritvora ustvrdili su da je upravo uloga Ustavnog suda nametati nove standarde u zaštiti temeljnih ljudskih prava, koja mogu biti povrijeđena i odlukama koje su u formalno-pravnom smislu zakonite, kao što je u slučaju Novalića.
Uz Emiliju Rajić, za ukidanje pritvora glasovali su Petar Klarić, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Agata Račan, Smiljko Sokol i Vice Vukojević, a protiv Vuković, Potočnjak, Marijan Hranjski, Ivan Matija i Nevenka Šernhorst.
Ustavni sud do sada je imao restriktivnu praksu kod ustavnih tužbi podnesenih zbog pritvora. Naime, od 116 ustavnih tužbi prihvati je samo jednu i to 1997.
Za razliku od slučaja Novalić, ustavni suci bili su jednoglasni kod ukidanja detaljnih planova uređenje Špinuta i Trumbićeve obale-Držanac u Splitu. Suci su te planove ocijenili neustavnim jer ih Gradsko vijeće nije donijelo u više faza, kako je propisano zakonom. Te protuustavne odluke splitskih gradskih vlasti nisu proizvele nikakve učinke jer je Vlada obustavila njihovu primjenu kada je pokrenula ustavnoosudski postupak.
Na početku prve jesenske sjednice suda predsjednik Ustavnog suda Petar Klarić je upozorio da zbog materijalnih ograničenja, nedostataka prostora i premalog broja savjetnika sud neće moći rješavati sve veći priliv predmeta. Od 1990. sud je zaprimio oko 23 tisuće predmeta, od kojih je riješeno 17 tisuća.
Klarić je rekao da se priliv stalno uvećava te da je ove godine stiglo četiri puta više predmeta nego li početkom 90-tih, a istodobno je za gotovo četiri puta povećana i učinkovitost suda. Mjesečno se prosječno primi 390, a riješi 317 predmeta. Ocjenivši kako su to i krajnje mogućnosti suda, Klarić je najavio da će o tome pismom obvijestiti Vladu.