Jedna od glavnih prepreka u borbi protiv trgovine slonovačom je problem utvrđivanja podrijetla zaplijenjene slonovače, pa je znanstvena skupina, pod vodstvom profesora Samuela Wassera, osnovala banku genetskih podataka koristeći uzorke tkiva i izmeta slonova iz 16 afričkih zemalja. Statistička analiza tih podataka omogućila je iscrtavanje "genetske karte" slonovske populacije a time i podrijetlo zaplijenjenih kljova. Tako se može utvrditi gdje se slonovi najviše ubijaju, gdje im prijeti najveća opasnost od lovokradica i moguće izumiranje.
Zbog trgovine slonovačom broj slonova u Africi je od 1979. do 1987. pao s 1,3 milijuna na 600.000 jedinki. Stoga je 1989. godine donešena Konvencija o trgovini vrstama kojima prijeti izumiranje (CITES) čime je zabranjena kupovina i prodaja slonovače.
Ilegalni lov na slonove, međutim, ne jenjava, a najviše ubijenih slonova bilježi središnja Afrika.