Jianga je na vlast lansirao bivši prvi čovjek Kine Deng Xiaoping u vrijeme krvavog gušenja kineskog proljeća na Trgu Tiananmen u lipnju 1989.
Vješt političar s izgledom dobričine, inženjer elektrotehnike porijeklom iz Yangzhoua, bio je i zaljubljenik u klasičnu glazbu i pijanist amater, navodilo se uobičajeno u službenoj biografiji.
U zemlji je bio neiscrpna tema viceva. Većina Kineza vidjela je naime slabića u tome vođi skromne karizme, mehaničkog smješka na inače kamenom licu s demodiranim naočalama.
Od 1989. godine nije učinio ništa da bi poboljšao svoj vanjski imidž i radni stil, ali je uspio proputovati cijelu Kinu i svijet i održati se na vlasti iako su ga promatrači isprva ocijenili političarem prijelaznog razdoblja. No, on se uspio više od desetljeća održati na čelu Komunističke partije i na vrhu države, ne navukavši si na vrat neprijatelje ili suparnike.
Otac dvojice sinova i dvostruki djed koji nije oklijevao zaplesati valcer i pred kamerama u inozemstvu otpjevati opernu ariju, postao je simbol uspjeha svoje zemlje koja se svijetu nametnula kao respektabilna gospodarska i diplomatska država. Za njegova je mandata Kina ušla u Svjetsku trgovinsku organizaciju, izborila se za domaćinstvo Olimpijskih igara 2008., a kineski narod ostvario povijesni rast životnog standarda. Uz to ubrzanje otvaranja Kine prema svijetu i jačanje gospodarskih reformi, KP Kine ostala je na vlasti.
Na zalasku gotovo besprijekorne političke karijere Jiang Zemin si je pripremao teren za status političkog patrijarha. Stoga je na 16. kongresu KP Kine u studenome 2002., nametnuo novo vodstvo stranci postavivši svoje štićenike oko svoga nasljednika na čelu partije i države, Hua Jintaoa. Među njima je i njegov najbliži savjetnik Zeng Qinghong, koji je postao potpredsjednikom Kine.