"Da sam ja vodio glavno ispitivanje, bilo bi pokrenuto puno pitanja koja vaš advokat nije znao pokrenuti, zato to nema veze s mojom obranom", rekao je Milošević odbijajući ponude raspravnog vijeća da "dopunski ispita" svjedoka, nakon branitelja Stevena Kaya.
"Zahtijevam da mi vratite pravo na obranu koje ste mi oduzeli kršenjem svih međunarodnih normi uključujući i vaš statut", rekao je Milošević predsjedniku vijeća Patricku Robinsonu.
Premda odbija preuzeti sporednu ulogu koju mu je namijenilo vijeće, imenovanjem branitelja po službenoj dužnosti, Milošević je danas opetovano prigovarao načinu na koji je svjedokinju protuispitivao tužitelj Geoffrey Nice, tvrdeći da "iskrivljuje činjenice i dovodi u zabludu svjedoka".
Sudac Robinson upozorio ga je da primjedbe i intervencije mora upućivati preko branitelja i oduzeo mu riječ.
Svjedokinja Avramov je umirovljena profesorica međunarodnog prava iz Beograda koja je devedesetih bila bliska suradnica optuženog i članica srpskih izaslanstava na mirovnim konferencijama 1991.
I u nastavku svjedočenja nastojala je s aspekta međunarodnog prava opravdati Miloševićevu agresivnu velikosrpsku politiku i njezine posljedice, uključujući primjerice napade na Vukovar i Dubrovnik.
Tužiteljevu ocjenu da Srbija 1991. nije imala pravo na samoobranu jer je Slovenija i Hrvatska nisu teritorijalno ugrožavale, odbacila je ustvrdivši i da su je "ugrožavale protupravnom secesijom i pobunom protiv Jugoslavije".
Na upit zašto je JNA u jesen 1991. napadala Dubrovnik i Vukovar dok je u Haagu trajala mirovna konferencija, na kojoj je bila i ona, svjedokinja je rekla kako su izviješteni da "nije napadnut Dubrovnik, već da se borbe vode oko grada".
Tužiteljeve riječi da "Srbi nisu imali nikakvo pravo napasti Dubrovnik", komentirala je tvrdnjom da se "radilo o Jugoslaviji, a Dubrovnik je bio dio Jugoslavije".
Primjetno nezadovoljstvo Avramov i burnu reakciju Miloševića, izazvala je ocjena da je na konferenciji u Haagu samo Srbija odbila plan lorda Carringtona o konfederaciji, čime se mogao izbjeći rat.
Svjedokinja je rekla da je predstavnik Crne Gore "Momir Bulatović prihvatio plan jer ga nije shvatio", a stajalište srpskoga izaslanstva bilo je da se o tome može odlučivati samo na referendumu svih naroda.
Tužitelj je protuispitivanje svjedoka iskoristio da u spis uvede nove dokaze protiv Miloševića, kao što su inserti iz dokumentarne serije BBC-a smrt Jugoslavije i neki zemljovidi Velike Srbije.
Avramov je sucima predložila da umjesto toga u "dokaze uvrste Tuđmanovu kartu Hrvatske do Zemuna", nakon čega joj je objašnjeno da nije pozvana davati prijedloge.
Braneći Miloševića i srpsku ekspanzionističku politiku, ona je stalno okrivljavala druge, a prije svih Hrvate i "Šiptare", dok je za Muslimane i Makedonce rekla da su "proizvedeni za vrijeme Tita".
U nastavku je obrana izvela drugog svjedoka, američkog odvjetnika Jamesa G. Jatrasa, koji je devedesetih radio kao politički analitičar američkog Senata specijaliziran za Balkan.