Sačuvani dokumenti kazuju da je u toj velikoj pomorskoj bitci sudjelovalo 180 galija. Genoveška flota sastojala se od 86 ratnih brodova, a mletačka, najveća ratna flota što su je Mletci ikada poslali na more, od 96 galija i triju velikih brodova. Njoj je bila ravna jedino flota koju su Mlečani dodijelili mornarici Svete Lige za bitku kod Lepanta godine 1571.
Kronika kaže da je bitka počela u nedjelju, 7. rujna, 1298. u Korčulanskom kanalu i trajala do pod kraj dana kad se od Mljeta pojavilo 16 genoveških galija zaostalih još u Otrantskim vratima.
Spremno su se uključile u bitku napadajući već iscrpljeno mletačko brodovlje. Svi su mletački brodovi zarobljeni ili uništeni uključivo i admiralski brod zapovjednika Andrea Dandola.
Mletački su gubitci bili nezapamćeni: 18 potopljenih galija i 66 zarobljenih, koje je genoveški zapovjednik admiral Lamba Doria na korčulanskim žalima spalio jer ih nije mogao vući do Genove. Bilo je i 7000 poginulih vojnika, mornara i veslača te 7400 zarobljenih. Uništen je i veliki brod sa 120 vesala "Sopracomito" zapovjednika Marka Pola koji je bio zarobljen braneći tada "svoju mletačku Korčulu".
Pobjedonička mornarica dobila je tako važnu stratešku luku na Jadranu i iz Korčule uplovila 16. listopada iste godine u Genovu, gdje im je priređen veličanstven doček.
Nakon utamničenja u Korčuli Marko Polo je prevezen u zatvor u Genovu i punih godinu dana je pripovijedao o svojim uspomenama s putovanja po Kini, a njegov životopis i putopis bilježio je zatvorenik Rustichelli iz Pise.
Kostimirani Korčulani i brojni turisti su sudjelovali i kao posada zaraćenih brodova (ovaj put glumeći na turističkim jedrenjacima ), a više ih je od tisuću s kula i zidina pratilo rekonstrukciju bitke te dolazak pobjednika sa zapovjednikom Doriom (glumio ga je amater Zlatko Padovan) na čelu koji je dovukao lancima vezana zarobljenika Marka Pola (glumio ga glumac dubrovačkog kazališta Niko Kovač). Nakon toga pobjednička je mornarica odvela zarobljenika Pola u tamnicu pored Gradske vijećnice.