Ponedjeljak, 6. rujna bio je simbolični rok za potpisnike tog protokola da ga ratificiraju, uoči svog glavnog sastanka u Buenos Airesu u prosincu. Zagovaratelji Protokola očajnički su se nadali da će ga Rusija ratificirati na vrijeme tako da bi planirani sastanak u Argentini mogao biti prvi na kojem će se o Kyotu raspravljati kao o pravom umjesto o nacrtu sporazuma čija je budućnost upitna.
Otkad je američki predsjednik George W. Bush odbacio Kyoto u 2001, sve oči bile su uprte u Rusiju, čija ratifikacija je nužna kako bi Kyoto protokol dobio dovoljnu podršku za provedbu.
No, u ponedjeljak Rusija ne samo da nije ratificirala, već se čini da je neodlučna i podijeljena oko toga želi li to uopće, oživjevši tako strahove da će taj složeni sporazum o smanjivanju emisija štetnih plinova propasti.
Šampion Kyota je Europska unija, koja je u teškim pregovorima kako bi udovoljila svim pravilima Kyota ponudila 2001. goleme koncesije Japanu, Kanadi i Rusiji, želeći ga spasiti nakon što se Washington povukao.
Lopta je sada u rukama ruskog predsjednika Vladimira Putina koji mora odlučiti hoće li podnijeti taj protokol ruskoj Dumi na usvajanje. A Putin puše i hladno i vruće. U rujnu 2002. objavio je da njegova zemlja planira ratificirati taj sporazum, iako nije odredio rok za to. Godinu kasnije, ponešto se povukao, ustvrdivši da bi htio istražiti pitanje u detalje kako bi odredio je li taj protokol u skladu s ruskim interesima. Na sastanku na vrhu s EU-om u svibnju ove godine obvezao se na ubrzavanje nastojanja da se sporazum ratificira. Otada se ništa nije dogodilo.
No, iza scene, po neformalnim izvorima u Moskvi, vodi se žestoka bitka među ruskim zagovarateljima i protivnicima Kyoto protokola. Po dokumentima koje je dobio AFP, ruski premijer Mikhail Fradkov napravio je prijedlog pisma Putinu u koje se odbacuje Kyoto jer je protivan ruskim interesima. Temelj na kojem leži taj argument jest utjecaj na Rusiju predloženog trgovanja emisijama ugljičnog dioksida, inovativnog no uvelike kompliciranog Kyoto mehanizma s ciljem pomoći industrijski razvijenim zemljama da postignu svoje kvote emisija.
Bez sudjelovanja SAD-a kao kupca tih emisija, tržište emisijama ugljičnog dioksida bit će slabo, ostavljajući Rusiju bez podrške koju je očekivala, stoji u tom dokumentu. Još gore, stoji nadalje, ruski brzi gospodarski rast u zadnjih nekoliko godina znači da će morati potrošiti više novaca kako bi ispunila ciljane kvote emisija.
Stoga se u tom dokumentu predlaže da se provedu daljnje analize ekonomskih posljedica provedbe Kyoto protokola, s rokom do "drugog tromjesečja" 2005. Ruski izvori tvrde kako ovaj nacrt pisma nije posljednja riječ, te da nosi rukopis Putinova ekonomskog savjetnika Andreja Illarionova, koji je dobro poznat po svojoj netrpeljivosti prema Kyotu.
Zagovaratelji Kyota, na čelu s ruskim ministrom gospodarstva Germanom Grefom pripremaju se na protuudarac te žele do sredine prosinca unijeti promjene u nacrt toga pisma.