Na tvrdnje N. Zovka da je Šlaus pomogao fizičaru Vladivoju Valkoviću ilegalno na Ruđer uvesti "skupi stroj za razminiranje sumnjive kvalitete" koji nikad nije proradio, Šlaus odgovora da je tadašnji ravnatelj Zovko imao dužnost provjeriti i spriječiti taj posao, te da boravak predstavnika tvrtke Chem Tech-Loch Harris iz SAD nije bilo ilegalan i da je Zovko bio nazočan testiranju.
Član HAZU-a te Europske i Svjetske akademije, Ivo Šlaus, odbacuje tvrdnje da je zloupotrijebio ugled Instituta da bi povećao vrijednost dionica tvrtke Loch Harris.
"Nikad nisam kupio dionice te tvrtke niti bilo koje druge upravo zato da bih mogao slobodno istraživati", kaže Šlaus i dodaje da su dionice tvrtke Loch Harris dosegle najveću vrijednost prije nego što je imenovan predsjednikom Upravnog vijeća Instituta.
Šlaus odbacuje da je zagovarao kupovinu uređaja te tvrtke, tvrdi da uređaj nije kupljen i da nije zataškavao nikakvu aferu.
Podsjeća da je Odbor za etiku IRB donio 2. studenoga 2000. zaključke o suradnji V. Valkovića s tvrtkom Loch Harris koji su dostupni na elektroničkim stranicama Instituta.
Šlaus ističe da je njegov osobni stav da Valković nije smio sudjelovati u testiranju uređaja budući je imao dionice Loch Harrisa, "štoviše trebao nas je obavijestiti".
Na Tadićeve tvrdnje kako je u uređenoj državi nezamislivo da znanstvenik u mirovini zadrži ured na institutu, kao što je slučaj sa Šlausom, akademik Šlaus mu odgovara da se vodstvo IRB-a nije odreklo kolega koji su navršili 65 godina života, nego im je omogućilo da zadrže sobe i nastave voditi projekte.
Tijekom kolovoza u javnosti se rasplamsala polemika među 'ruđerovcima' u kojoj je u prvi plan izbilo pitanje uvjeta pod kojima zaposleni u IRB mogu koristiti prostorije, opremu i znanstveno osoblje za privatne projekte.
Akademik Ivo Šlaus, bio je prozvan da je kao predsjednik Upravnog vijeća IRB-a i član Znanstvenog vijeća Hrvatskog centra za razminiravanje koristio IRB u privatne svrhe, ali je u to vrijeme boravio u SAD i nije sudjelovao u polemici.