To se pitanje u javnosti postavilo nakon više međusobnih optužaba "ruđerovaca" u medijima nakon nedavne ostavke ravnatelja Instituta Stjepana Marčelje.
Te su optužbe u prvi plan danas izbacile tri godine star slučaj kupnje stroja za razminiranje koji nikada nije proradio, a uz kojeg se u medijima navode imena fizičara Vladivoja Valkovića, akademika Ive Šlausa i Dijane Pleštine, žene bivšega hrvatskog premijera Ivice Račana.
Iako je, po Zovkovim tvrdnjama, riječ o potpuno privatnom i ilegalnom poslu, uza stroj se vezivalo ime Instituta.
Zovko tvrdi da je s jednim američkim znanstvenim institutom prije dogovoreno i potpisano da se pristupi testiranju drugoga stroja za razminiranje, ali da je fizičar Vladivoj Valković ilegalno na "Ruđer" uvezao skupi stroj sumnjive kvalitete koji je proizvela mala i nepoznata tvrtka iz Texasa.
Valkoviću je, kaže, u tom poslu pomogao akademik Ivo Šlaus, bivši zastupnik SDP-a, koji je u to vrijeme istovremeno bio član Znanstvenog vijeća Hrvatskog centra za razminiranje (HCR) i predsjednik Upravnog vijeća Instituta.
"Valković je u međunarodnim znanstvenim krugovima blefirao da govori u ime 'Ruđera' i Vlade", tvrdi Zovko.
Naglasio je da je osobno pokušavao uvjeriti svjetsku znanstvenu javnost da Institut nema nikakve veze s tim poslom, ali da Vlada i HRC nisu reagirali, pa su dionice tvrtke proizvođača naglo skočile, da bi se tvrtka nedugo zatim ugasila. No, upozorava Zovko, taj slučaj je samo vrh ledenog brijega i jedan u nizu sumnjivih poslova na "Ruđeru", na kojem se često događa da se znanstvenici koriste infrastrukturom Instituta za vlastite projekte, koje potom čak i ne patentiraju u Hrvatskoj, pa ni "Ruđer" ni država od njih nemaju baš nikakve koristi.
Upozorio je i da su neki znanstvenici najbolje od sebe uložili u privatne projekte na Institutu, koji nisu naknadno legalizirani. "Jedan naš znanstvenik na 'Ruđeru' je izradio 60 svojih najboljih projekata, koje je zatim redom patentirao u inozemstvu", dodao je.
Zovko ističe da je više ravnatelja nastojalo utvrditi uvjete za uporabu opreme Instituta u privatne projekte, ali da su takve inicijative uvijek bile sprječavane "odozgo", bez obzira na to tko je bio na vlasti.
Takav odnos Vlade, kao vlasnika Instituta, Zovko smatra nelogičnim, budući da, kaže, vlasnik ne bi smio dopustiti "samoupravljanje" u vlastitim ustanovama.
Da je nužno precizirati smiju li i pod kojim uvjetima znanstvenici zaposleni na "Ruđeru" iskorištavati prostorije, opremu i znanstvene suradnike Instituta za privatne projekte smatra i drugi "ruđerovac", HSP-ov saborski zastupnik Tonči Tadić.
Tadiću smeta i to što su glavni sudionici medijskih "prepucavanja" pred mirovinom ili čak u mirovini.
"U jednoj uređenoj državi nezamislivo je da znanstvenik u mirovini zadrži ured na institutu na kojem je radio, i da na tom istom institutu obavlja poslove za sebe ili za bilo koga drugoga, kao što je slučaj s, primjerice, Šlausom", ističe Tadić.
Dodao je da, kad je riječ o slučaju uvoza stroja za razminiranje, ne može sa sigurnošću reći tko je sve na tome zaradio, ali da je Šlaus, "ako ništa drugo, kriv po zapovjednoj odgovornosti, jer kao član Znanstvenog vijeća HCR-a i predsjednik Upravnog vijeća 'Ruđera' nije mogao ni smio ne znati što se događa".
Čitav slučaj bi, smatra Tadić, trebalo ispitati posebno povjerenstvo Ministarstva znanosti.
Mišljenje Ministarstva o čitavu slučaju danas se nije mogao dobiti, a nije se moglo ni do Šlausa, jer je na službenom putu u SAD-u.