"Arhivi su u velikoj mjeri političke institucije", tumači Andras Riedlmayer, orijentalist i bibliotekar sveučilišta u Harvardu, naglašavajući da su "tek malobrojni svjesni činjenice da kontrola arhiva podrazumijeva mogućnost raspolaganja prošlošću i budućnošću", prenosi berlinski list njegove riječi.
U predavanju o sudbini kulturnog nasljeđa za vrijeme ratova koji su rezultirali raspadom Jugoslavije, Riedlmayer je iznio "potresne dokaze u prilog svojoj tezi", pokazujući da su paralelno etničkom čišćenju agresori sračunato nastojali uništiti čitav arhiv jednog društva, navodi list.
Jedna od velikih i aktualnih tema netom održanog kongresa bila je i "središnja funkcija arhiva u procesu formiranja grupnih identiteta", prenosi Der Tagesspiegel, izdvajajući pritom posebno državne i nacionalne arhive, "u kojima se pohranjuje ono što predstavlja 'nacionalni identitet".
Arhivska je građa izuzetno zanimljiva i u zemljama u kojima nakon promjene režima i uvođenja demokracije slijedi ispravljanje nepravdi pred sudom, tumači berlinski list, podsjećajući na uništavanje arhiva u Njemačkoj nakon sloma nacionalsocijalizma odnosno komunizma u DDR-u.
Mnoge države spore se sa susjedima i nekadašnjim neprijateljima oko arhivske građe, naglašava Der Tagesspiegel, navodeći primjer Poljske koja je tijekom povijesti često bilježila podjele, osvajanja i promjene granica, te Rusije i Hrvatske koja "od 1932. čeka dokumente danas u posjedu austrijskog carskog, dvorskog i državnog arhiva.
Velika pozornost posvećena je na kongresu i pitanju pohranjivanja te digitalizacije podataka, koja se ipak nije pokazala "čarobnim putem u vječnost", napominje list, prenoseći pretpostavku ravnatelja arhiva sveučilišta u Potsdamu Ralfa Muellera da bi se arhivari zaobilaznim putem preko razvijene tehnologije mogli vratiti samom početku - pismu.