Sud je, kako stoji u priopćenju, jednoglasno utvrdio da otkaz stanarskog prava podnositeljici koja je napustila stan u Zadru pred sam početak rata predstavlja legitimno miješanje u njezino pravo na dom. Sud se, naime, složio sa stajalištem hrvatske Vlade da je "bitan aspekt stanarskog prava bilo faktično korištenje stana za stanovanje, pa je stoga institut otkaza stanarskog prava radi nekorištenja stana predstavljao legitimnu mjeru protiv zloupotrebe tog prava".
Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu je tako potvrdio presudu domaćih sudova, općinskog i Vrhovnog suda, uz ocjenu da su njihove odluke bile u skladu s dotadašnjom praksom, te da je Blečić u postupku bila pružena mogućnost da štiti svoje interese. Suci također nisu smatrali potrebnim da stanarska prava razmatraju u kontekstu vlasničkih prava.
U odluci Suda tako stoji da otkaz stanarskog prava i nemogućnost otkupa stana zbog toga ne predstavljaju povredu članka 8. Konvencije o ljudskim pravima niti povredu članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.