U trenutku raspada SFRJ Amerikanci su prihvatili od Nijemaca podržanu želju Slovenaca i Hrvata i ostalih kojima je bilo dosta Srba da se "jugoslavenska učionica pregradi zidovima i da svatko dobije svoju nacionalnu", stoji u komentaru. Zidovi su bili tako brzo podignuti da se u novoj hrvatskoj učionici našlo i mnogo srpskih đaka, a da su Amerikanci i zapadnoeuropski pomoćnici tada dvjema stranama rekli da ne moraju ratovati oko prostora jer će se priznati samo ono što bude dogovoreno za stolom, "rata ne bi bilo", nastavlja list.
"O svom sudjelovanju u ratu koji nisu spriječili, a mogli su, najbolje svjedoči Bill Clinton u memoarima kada kaže da je, zajedno s tadašnjim kancelarom Helmutom Kohlom, navijao za Hrvate, čak i u 'Oluji' kada je Tuđmanova vojska počinila stravičan zločin nad srpskim civilima", drži autor komentara.
"Opravdanje za kontinuiranu nepravdu i neosjetljivost prema Srbima bio je Milošević kojeg su Srbi sami držali cijelo desetljeće na vlasti kao čimbenika mira i stabilnosti. Svejedno bio Bush ili Clinton, Milošević ili Đinđić, a ništa se dobro ne može očekivati ni od Johna Kerryja s kojim dolazi i Richard Holbrooke", smatra komentator i pita se postoji li srpski političar "po volji Busha ili Kerryja, istodobno moćan da zaštiti ne samo nacionalne interese nego i narod".