U brojnim telefonskim konzultacijama posljednjih nekoliko dana između irskog premijera i predsjedatelja Europskog vijeća Bertiea Aherna i ostalih čelnika europskih zemalja, postignut je konsenzus oko imena 48-godišnjeg portugalskog premijera i predsjednika Socijaldemokratske stranke (desni centar), koja je najjača u vladajućoj koaliciji.
"Posljednjih nekoliko dana obavio sam široke konzultacije s kolegama i vrlo sam zadovoljan što mogu potvrditi da postoji premoćna potpora imenovanju portugalskog premijera Barrosa za predsjednika Komisije", objavio je Ahern, koji je zakazao izvanredni summit u Bruxellesu kako bi se imenovao nasljednik Romana Prodija. Mandat sadašnjoj Europskoj komisiji istječe 31. listopada ove godine.
Na zadnjem summitu EU-a 17. i 18. lipnja, europski čelnici podijelili su se oko pitanja tko će u sljedećem petogodišnjem mandatu voditi izvršno tijelo EU-a. Francuska i Njemačka snažno su podržavale belgijskog premijera Guya Verhofstadta, europskog federalista i oštrog protivnika američkoj intervenciji u Iraku. Protiv njega su bili Britanija, Italija i Poljska.
Iako je Barroso podržao američki rat u Iraku, uspio je dobiti potporu Njemačke i Francuske, u prvom redu zbog činjenice da je Portugal član euro-zone, ali, po svemu sudeći još više zbog obećanja da će ključne pozicije u budućoj Komisiji dobiti Francuzi i Nijemci.
Njemačka očekuje da će sadašnji povjerenik za proširenje Guenter Verheugen dobiti mjesto "superpovjerenika", zaduženog za gospodarski rast, dok Pariz priželjkuje mjesto povjerenika za monetarne poslove.
Iako je osigurao potporu svih čelnika, protiv Barrosa su europski socijalisti, druga po snazi frakcija u Europskom parlamentu, koji treba potvrditi imenovanje predsjednika Europske komisije.
Stranka europskih socijalista (PES) uputila je pismo europskim čelnicima u kojem izražavaju neslaganje da se novi predsjednik Komisije traži samo iz redova političke desnice.
"Za Europu je važnije izabrati pravu osobu za taj posao, nego nekoga koji po svaku cijenu mora pripadati desnici", kaže se u pismu europskih socijalista.
Durao Barroso diplomirao je pravo u Lisabonu i govori nekoliko stranih jezika. Političku karijeru počeo je u studentskim danima kao član male, ekstremno lijeve stranke, maoističke orijentacije.
Nakon pada diktatororskog režima Antonia de Oliveire Salazara 1974. godine, Durao Barroso čini politički zaokret i 1980. učlanjuje se u Socijaldemokratsku stranku, koja u portugalskom političkom spektru pripada desnom centru.
Godine 1985. postao je državni tajnik u ministarstvu unutarnjih poslova, a od 1987. do 1992. bio je državni tajnik u ministarstvu vanjskih poslova i ministarstvu za suradnju. Od 92. do 95. bio je ministar vanjskih poslova, nakon čega odlazi u Sjedinjene Države, gdje je studirao međunarodne odnose.
Premijerom je postao u travnju 2002. godine nakon ostavke njegova socijalističkog prethodnika Antonia Guterresa.
Bude li imenovan u utorak na summitu u Bruxellesu i kasnije potvrđen u Europskom parlamentu, Durao Barroso postat će 11. predsjednik Europske komisije. Do sada su na čelu izvršnog tijela EU-a bili Nijemac Walter Hallstein (1958.-1967.), Belgijanac Jean Rey (1967.-1970.), Talijan Franco Maria Malfatti (1970.-1972.), Nizozemac Sicco L. Mansholt (1972.-1973.), Francuz Francois-Xavier Ortoli (1973.-1977.), Britanac Roy Jenkins (1977.-1981.), Luksemburžanin Gaston Thorn (1981.-1985.), Francuz Jacques Delors (1985.-1995.), Luksemburžanin Jacques Santer (1995.-1999.) i Talijan Romano Prodi (1999.-2004.). Svi su dakle, osim Britanca Jenkinsa, dolazili iz šest zemalja utemeljiteljica EU-a.
Novi predsjednik i članovi Komisije, čiji mandat počinje 1. studenoga, mogli bi se preseliti u nekadašnje sjedište Komisije, zgradu Berlaymont, koja je evekuirana 1991. nakon otkrića tragova azbesta.
Obnova poznate četverokrake 13-katnice, trajala je godinama, a sve to je praćeno istragama o golemim pronevjerama.