Tvrdnja o politizaciji nogometa i nogometizaciji politike potvrđuje se i u tome što se politički bodovi dobivaju preko nogometa i nogometni preko politike, kaže Vrcan i primjećuje da njegova teza "da je nogomet služio raznim političkim gospodarima i danas ih služi, ogleda u prepoznatljivom selektivnom afinitetu između posebne nogometne kulture i u prvom redu navijačke subkulture i samo određenih prepoznatljivih političkih orijentacija", piše list. Vrcan dodaje da se "nogomet mnogo bolje i lakše služi ksenofobnim, nacionalističkim, rasističkim, autoritarnim političkim gospodarima nego demokratskim".
Vrcan drži da je u pribavljanju legimiteta društvenom nasilju već na razini svakodnevnice značajnu ulogu odigralo nasilničko ponašanje nogometnih navijačkih klubova, ali ne i glavnu, glavnu je ulogu imala "politika, u prvom redu državna politika". "Veliki dio paradržavnog i reprivatiziranog nasilja na ovom prostoru u godinama koje su za nama bio je politički potaknut, nadahnut i usmjeren, i to ne slučajno, u igri su bile političke strategije sa sličnim ali dijametralno suprotstavljenim političkim ciljevima koji se nisu mogli ostvariti u datoj društvenoj realnosti drugačije nego uz pribjegavanja nasilju i uz legitimitet nasilja kao sredstva za realizaciju političkih ciljeva. Pokazalo se da nasilje kad jednom dobije legitimitet društvene normalnosti ima tendenciju prelijevati se iz jednog područja društvenog života u drugo, pa je tako došlo i do nasilja na ulicama, trgovima, prometu, školama, obitelji", kaže Vrcan.
Profesor sociologije smatra Italiju dobrim primjerom: "Današnja Italija s Berlusconijem primjer je svojevrsne nogometizacije politike u autoritarnom ključu i pokazatelj faktične degradacije talijanske demokratske tradicije i politike u kojoj se velika politička stranka artikulira i ponaša po logici velikog nogometnog navijačkog kluba, a upravljanje demokratskim talijanskim društvom pretvara se u upravljanje velikom privatnom kapitalističkom tvrtkom. Drugo je primjer politizacije nogometa kojim se ugled i rejting izravno pretvara u politički ugled i rejting, odnosno simbolički kapital ostvaren u nogometu politički se unovčuje. Treće je primjer u kojem su do kraja dovedene komercijalizacija nogometa i apsolutna dominacija kapitalističke privatne inicijative i logike tržišnih odnosa i traži stalnu intervenciju države i državne politike da bi se cjelokupan pogon talijanskog profesionalnog nogometa mogao održati i reproducirati", drži Vrcan.