U hrvatskoj književnosti 18. stoljeća od 203 pisca navedena u "Leksikonu hrvatskih pisaca" Školske knjige, štokavaca je 70 posto, kajkavaca nešto više od 20 posto, a čakavaca manje od 10 posto, piše Lisac u knjizi i naglašava kako se tada čakavci uključuju u ikavski i i/jekavski štokavski jezični proces.
Čakavski u 17. i 18. stoljeću pomalo zamire, a u drugoj polovici 18. stoljeća njim pišu uglavnom još na Kvarneru. Od 143 štokavska autora, 71 je Dubrovčanin, a među štokavcima pretežu ijekavci.
Tako su na sceni ostali dominantan štokavski i manjinski kajkavski tip jezika, a u 19. stoljeću pobijedio je štokavski ijekavski tip jezika, ističe Lisac.
Knjiga "Faust Vrančić i drugi" posvećena je 300. obljetnici rođenja Jakova Pletikose, jednoga od onih slabo znanih hrvatskih pisaca što su sredinom 18. stoljeća pisali jezikom lako pristupačnim i nama danas, piše autor u proslovu knjige.
Autor u knjizi "Faust Vrančić i drugi" (171 str.) u tri poglavlja piše o Faustu Vrančiću, Jakovu Pletikosi, Vinko Nikoliću, Milanu Rešetaru, Mati Hraste, Blažu Jurišiću, zadarskom području u povijesti hrvatskoga jezika i hrvatske književnosti, hrvatskim junacima Petru Zrinskom i Franu Krsti Frankopanu i njihovu jeziku i hrvatskom književnom jeziku u 19. stoljeću.
U trećem poglavlju autor je objavio sjećanja i nekrologe o Ljudevitu Jonkeu, Miroslavu Kravaru, Franji Švelecu, Ivi Frangešu, Zlatku Vinceu, Božidaru Finki i Miri Kačiću.
Josip Lisac (1950.) je pročelnika odjela za kroatistiku i slavistiku Zadarskoga sveučilišta. Objavio je više knjiga, a među njima i knjigu "Hrvatska dijalektologija 1."