HINA - Financijski servis
Ukupan prosječni godišnji trošak rada u Hrvatskoj, preračunat prema tržišnim tečajevima, u 2002. je iznosio 9.500 američkih dolara, a među tranzicijskim zemljama veći trošak ima samo Slovenija, dok sve ostale države imaju niži trošak, ističe se u studiji "Konkurentnost hrvatske radne snage" koju je nedavno objavio Institut za javne financije.
Iako su nadnice u zemljama EU mnogo više, približno 2,6 puta nego u Hrvatskoj, naša zemlja, uz Sloveniju, ima unutar tranzicijskih zemalja najveći prosječni trošak rada (uz bruto plaću uključuje i doprinose koje plaća poslodavac).
Zapravo, trošak rada u Hrvatskoj je oko 45 posto niži nego u Sloveniji, ali je zato 57 posto viši nego u Češkoj, 68 posto viši nego u Mađarskoj, 92 posto viši nego u Estoniji, te čak šest puta viši nego u Rumunjskoj, sedam puta viši nego u Bugarskoj i SCG, ističu autori studije.
Zaključuju da Hrvatska, prema pokazateljima troškova rada, ne može konkurirati drugim tranzicijskim zemljama, pogotovo ako se uzme u obzir produktivnost.
Npr. plaće u industrijskoj proizvodnji u Sloveniji približno su za polovicu više nego u Hrvatskoj, dok je proizvodnost rada više od dva puta veća, što podrazumjeva da su, unatoč višim plaćama, jedinični troškovi rada u Sloveniji niži. Jednako tako, produktivnost u Mađarskoj na sličnoj je razini kao u Hrvatskoj, a mađarske su plaće u prosjeku trećinu niže, navode autori.
No, istraživači ocjenjuju i da cijena radne snage nije glavna odrednica koja utječe na nedostatak konkurentnosti hrvatskih poduzeća.
Rezultati istraživanja pokazuju, naime, da su sektori s iznadprosječnim porastom plaća ostvarili povećanje udjela u ukupnom hrvatskom izvozu. Sektori proizvodnje radijske, televizijske i telekomunikacijske opreme, proizvodnje strojeva i uređaja, te sektori proizvodnje hrane i pića sektori su za koje je tipičan najbrži rast plaća - aposolutno i prema prosjeku plaće rastu brže od rasta produktivnosti - a oni su izvor rasta izvoza, navodi se u studiji.
Stoga se zaključuje da za izvoznu konkurentnost ključne odrednice nisu troškovi, posebno plaće, nego ulaganja u tehnološki razvoj, djelotvorni sustav distribucije, uspješne marketinške kampanje, vrhunsko oblikovanje kvaliteta proizvoda, fleksibilna struktura upravljanja, dobro poznavanje novih tržišta i potreba kupaca, sustav plaća koji motivira stvaralaštvo zaposlenih i sl.
Studija, koja se sastoji od šest nezavisnih radova, pokazuje uz ostalo da hrvatska radna snaga nije fleksibilna, nedovoljno je obrazovana i osposobljena, ali i da su hrvatski menadžeri mišljenja da su im zaposlenici "konkurentni".
Prema podatcima studije, Hrvatska ima jedan od najnepovoljnijih omjera broja zaposlenih prema broju stanovnika - u Hrvatskoj je zaposleno samo 44 posto radno sposobnog stanovništva (prosjek drugih zemalja je 48 do 54 posto).
Hrvatski radnici prosječne su starosti 38 godina, što je više od drugih europskih zemalja, prosječan omjer žena i muškaraca kod nas je 39:61 posto, prosječna stručna sprema neznatno je viša od srednje škole, a čak četvrtina poduzeća ima zaposlenike koji prosječno nemaju srednju školu, dok tri četvrtine poduzeća među zaposlenicima u prosjeku nema one koji imaju barem višu stručnu spremu, pokazuju rezultati istraživanja provedeni u jesen prošle godine na uzorku 334 poduzeća.
Bolji rezultati zabilježeni su u pogledu izostanka s posla (apsentizam) i ta je stopa u hrvatskim poduzećima relativno malena. Čak 75 posto poduzeća, bez obzira na djelatnost, veličinu i vlasništvo, ima stope apsentizma do 10 posto, što se smatra prihvatljivim. Najčešći su uzroci apsentizma obiteljski problemi, bolest, osobne potrebe i stres.
Autori upozoravaju i da hrvatska poduzeća u obrazovanje i usavršavanje svojih zaposlenika ulažu neusporedivo manja od svjetskih i europskih standarda.
Istraživanje tako pokazuje da čak 46 posto hrvatskih poduzeća uopće ne ulaže u usavršavanje i osposobljavanje svojih zaposlenika. Dodatnu izobrazbu prošlo je manje od 15 posto zaposlenika koji su u godini dana za to utrošili prosječno jedan radni dan, a u izobrazbu je u prosjeku utrošeno 290 kuna po zaposleniku.
No, istraživanje pokazuje da menadžeri u domaćim poduzećima prilično visoko ocjenjuju konkurentnost radne snage - njihova je prosječna ocjena 3,92 (na skali od 1 do 5), a čak 60 posto njih smatraju da imaju konkurentne zaposlenike.