Kao mladić Vaughan je napustio sveučilište Harvard kako bi kao vodič psećih saonica 1928. godine sudjelovao u ekspediciji admirala Richarda Byrda na Južni pol. Kasnije je na zimskim olimpijskim igrama 1932. sudjelovao u utrci psećih saonica a tijekom Drugog svjetskog rata na Grenlandu svoje pse koristio u izvlačenju posada oborenih savezničkih zrakoplova.
Vaughan je kasnije odselio na Aljasku gdje se desetak puta natjecao u čuvenoj utrci psećih saonica na 1100 milja dugom putu Iditarod. Utrku je završio šest puta, a posljednji put kada mu je bilo 85 godina.
Vaughan je također organizirao godišnju vožnju dijelovima puta Iditarod kojom se obilježava dostava seruma u difterijom pogođeni grad Nome 1925. godine.
U 88. godini popeo se ne 3140 metara vrh na Antarktiku kojeg je po njemu nazvao Byrd.
Vaughan je postao ikona Aljaske a često ga se, zahvaljujući njegovim godinama provedenim u zračnim snagama SAD-a, oslovljavalo s "pukovnik Vaughan".
Televizija je izvijestila da Vaughanova obitelj ne planira ukop nego njegov pepeo želi rasuti duž puta Iditarod.
Vaughan je 100. rođendan proslavio prošlog vikenda u bolnici u Anchorageu. Po jednom televizijskom izvješću gutljaj šampanjca koji je popio tom prigodom bilo je i prvo alkoholno piće koje je okusio.