Istraživanje "Znanstvena produktivnost hrvatskih sveučilišta od 1996. do 2004., registrirana u Science Citation Index-Expanded", koje će uskoro biti objavljeno u znanstvenom časopisu INDECS, a dostupno je na internetu, pokazalo je kako su znanstvenici s dubrovačkoga, osječkoga, riječkoga, splitskog, zadarskog i zagrebačkog sveučilišta objavili 7527 članaka iz egzaktnih znanosti, što je 68 posto članaka objavljenih iz Hrvatske (11068).
Po riječima akademika Vlatka Silobrčića, voditelja istraživačkog tima u tom jednogodišnjem istraživanju, primijenjena je metodologija iz Academic Ranking of World Universities, tako da su izbrojeni objavljeni članci znanstvenika sa sveučilišta registrirani u respektabilnoj bazi podataka - WoS - Science Citation Index - Expanded. Tražilo se također ima li među tim znanstvenicima onih koji su citirani osobito često, onih koji su objavljivali članke u uglednim znanstvenim časopisima "Nature" i "Science", odnosno ima li onih koji su dobili Nobelovu nagradu ili Fieldsovu medalju, tek nešto niže rangiranu od Nobelove.
"Rezultati nisu bili pohvalni jer ni u jednoj kategoriji nije bilo takvih znanstvenika s hrvatskih sveučilišta", izjavio je Silobrčić, dodavši kako je to razlog što hrvatska sveučilišta nisu uvrštena na prošlogodišnji popis 500 najboljih svjetskih sveučilišta.
Institut za visokoškolsko obrazovanje šangajskoga Sveučilišta objavio je prije godinu dana rezultate istraživanja kvalitete svjetskih sveučilišta te popis od 500 najboljih na svijetu, među kojima nije bilo hrvatskih sveučilišta.
Akademik Vlatko Silobrčić objašnjava kako i dvojica nobelovaca: Vladimir Prelog i Lavoslav Ružička, po List of Nobel laureats (Popisu dobitnika Nobelove nagrade), nisu registrirani kao hrvatski znanstvenici, nego je za obojicu navedena zemlja Švicarska.
Zagrebačko Sveučilište, po istraživanju, bilo je nekoliko puta produktivnije od ostalih pet - i po ukupnu broju objavljenih članaka i po broju članaka pojedinih znanstvenika. To i nije iznenađenje, jer je to sveučilište najveće i najstarije u Hrvatskoj, s najviše fakulteta egzaktnih znanosti (20).
Sveučilišta u Osijeku, Rijeci i Splitu podjednake su produktivnosti, a malo odskače splitsko. Istraživanje je pokazalo i da se u devet godina povećava znanstvena produkcija.
U tijeku 2004. gotovo je svaki nastavnik na zagrebačkom Sveučilištu objavio gotovo jedan znanstveni članak, a na osječkom, riječkom i splitskom sveučilištu to je učinio svaki peti.
Silobrčić smatra kako bi rezultati istraživanja mogli poslužiti kao polazište za buduće praćenje i dublju raščlambu znanstvene produktivnosti na hrvatskim sveučilištima, što je posebno važno u primjeni Bolonjskoga procesa u Hrvatskoj.