U bijegu od 2001. godine, Gotovina je bio glavna zapreka otpočinjanju pregovora o ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Međutim, glavna haška tužiteljica Carla del Ponte je 3. listopada kazala da je zadovoljna suradnjom Zagreba i Haaga i time otvorila put početku pregovora između Zagreba i Bruxellesa.
General Gotovina rođen je 12. listopada 1955. u blizini Zadra, a u dobi od 16 godina priključio se francuskoj Legiji stranaca. Kao njezin član boravio je u Africi, Gvatemali i Paragvaju te za svoje zasluge dobio francusko državljanstvo, kao i reputaciju hrabrog vojnika.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća bavio se "neodređenim sigurnosnim poslovima", kako pišu strane agencije, a francuski sud osudio ga je u odsutnosti zbog pljačke, kidnapiranja i iznuđivanja.
Gotovina se 1991. godine vratio u Hrvatsku i borio u Domovinskom ratu. Nakon što je stekao čin generala, zapovijedao je operacijom Oluja u kolovozu 1995. godine. Nakon rata oženio se s pukovnicom Dunjom Zloić s kojem ima sina, a iz prethodnog braka i izvanbračnih veza ima dvije kćerke.
Predsjednik države Stjepan Mesić umirovio je Gotovinu i još šest aktivnih generala 2000. godine, kada su se usprotivili hrvatskoj namjeri da istraži ratne zločine počinjene tijekom Domovinskog rata i da osumnjičenike preda Haškom tribunalu.
ICTY je u tajnoj optužnici 2001. godine optužio Gotovinu i generala Rahima Ademija zbog zločina počinjenih protiv Srba tijekom i nakon operacije Oluja. Prvotna optužnica protiv Gotovine potvrđena je 8. lipnja 2001., a otpečaćena 26. lipnja 2001. Izmijenjena optužnica potvrđena je 24. veljače 2004. a objavljena 8. ožujka 2004.
Ademi se dobrovoljno predao Haagu, a Gotovina je pobjegao. Hrvatska je cijelo vrijeme tvrdila da ne može pronaći odbjegloga generala i da se on ne nalazi na njezinu teritoriju, a povremeno su se pojavljivale vijesti o tome da je Gotovina viđen na raznim mjestima u Hrvatskoj, BiH, pa i nekim drugim zemljama. Glavna haška tužiteljica i sama je često izjavljivala da se Gotovina, prema njezinim informacijama, skriva u Hrvatskoj.
Gotovina je optužen za zločine protiv čovječnosti tijekom i nakon operacije Oluja. U optužnici se navodi da je Ante Gotovina s drugima, uključujući Ivana Čermaka, Mladena Markača i predsjednika države Franju Tuđmana, sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu, čiji je zajednički cilj bio prisilno i trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz regije Krajine, između ostalog pljačkanjem, oštećivanjem ili potpunim uništavanjem imovine srpskog stanovništva, kako bi se pripadnike tog stanovništva odvratilo ili spriječilo da se vrate i ponovno nastane u svojim domovima.
Na osnovi zapovijedi Ante Gotovine, te su snage izvršile djela navedena u optužnici. Prema optužnici, Ante Gotovina je tim djelima i propustima potaknuo druge, uključujući hrvatske civile, da i oni počine djela koja su navedena u optužnici. Nadalje, optuženik je bio dužan ponovno uspostaviti i osigurati javni red i sigurnost, a tu je svoju dužnost propustio izvršiti.