Saborska oporba se, naime, žestoko usprotivila Vladinoj Odluci o imenovanju Ksenije Butorac zamjerajući što je ona bila jedini kandidat, te što stav o predloženom imenovanju nije zauzeo nijedan saborski odbor. Iznijeli su i mišljenje da dostavljeni životopis nije dovoljan za imenovanje na tako odgovornu dužnost, dio klubova je upozorio da je Butorac na vlastiti zahtjev umirovljena 1997., u 37. godini života, da od tada nema radnog iskustva, te da njena struka kriminalistika nije povezana s djecom i njihovim pravima.
No, unatoč žestokim kritikama, nijedan od zastupnika-kritičara nije se pojavio na sjednici Odbora za ljudska prava kako bi od Ksenije Butorac izravno zatražio objašnjenje eventualnih spornih elemenata iz životopisa.
Svaki zastupnik, naime, ima pravo sudjelovati u radu bilo kojeg odbora bez obzira da li je njegov član ili nije.
Vladajući su to komentirali tvrdnjom da se oporba buni isključivo zato što Vlada nije predložila "njihovog" kandidata. Iznenadilo ih je i pitanje člana Odbora Šemse Tankovića kojem je bilo važno ustanoviti njezino djevojačko prezime i je li vjernica.
Butorac je objasnila da je umirovljenje zatražila zato što se opredjelila za znanstvenu karijeru u kojoj je, tijekom desetak godina, radila s djecom na prevenciji ovisnosti i nasilja, surađivala na rješavanju slučajeva u Waldorfskoj školi i zlostavljanja djece u Voltinom naselju. Umjesto sjedenja u uredu, rekla je, preferira izlazak na teren kao način rješavanja problema.
Također je, među ostalim, rekla i da smatra kako ponašanje sudionika emisije "Big brother" šalje nedopustivu poruku mladima da se "parazitiranjem može zaraditi milijun kuna" te da se ne protivi istospolnim zajednicama.