Meyer je u svojim memoarima, koje je od ponedjeljka počeo objavljivati britanski tisak, rekao da je bio u potpunosti uključen u predratno planiranje, istaknuvši da je Blair bio nesklon pregovaranju s američkim predsjednikom Georgom W. Bushom o uvjetima britanske potpore ratu u Iraku.
Tvrdi da Blair nije iskoristio svoj položaj kao najbitnijeg američkog saveznika da odgodi početak rata kako bi se više vremena posvetilo planiranju što nakon rušenja Saddama Husseina.
"Britanija bi svoje sudjelovanje u bilo kojem ratu trebala uvjetovati potpuno razrađenim planovima, dogovorenima između obje strane, oko rehabilitacije Iraka nakon rušenja Saddama", smatra Meyer.
"Možemo biti niži partner u pothvatu, ali skriveni adut je bio taj da Amerika nije htjela ići sama u rat", dodaje.
Meyer, veleposlanik u Washingtonu od 1997. do veljače 2003., danas umirovljen, tvrdi da se još uvijek osjeća britanski promašaj što nije inzistirala na boljem planiranju.
"Da je Britanija inzistirala, Irak bi nakon Saddama mogao izbjeći nasilje koje se može pokazati fatalnim za cijeli pothvat", smatra Meyer.
Ne slaže se, kako kaže, sa tvrdnjama da je Balir slijepo pratio Busha, već tvrdi da su premijer i njegovi suradnici bili pod utjecajem moći Bijele kuće.