Za rođendan svojeg ljubimca možete naručiti tortu u obliku po želji, na kojoj će pisati njegovo ime ili odabrati najfinije kekse u raznim veličinama. Domišljata vlasnica predvidjela je i rođendanske poklone za slavljenike - plišane ili razne druge igračke uvezene iz SAD-a, ali i dva pseća mirisa, jedan za pse, a drugi za kuje, proizvedene u kolijevci francuskih parfema Grasseu.
"Stalno izmišlja nešto novo, a to je tako američki", rekla je ironično elegantna dama u godinama šećući svojeg ljubimca pokraj dućana u koji, kako je sama kazala "ne namjerava kročiti".
No nisu svi njezina mišljenja. Srednjoškolka koja u Harrietinu trgovinu dolazi zbog šišanja svojeg ljubimca (druge djelatnosti "Mon Bon Chiena") zamisao smatra originalnom, no čini joj se da su keksi malo preskupi.
"Baš me zanima hoće li joj to proći u Francuskoj", komentira skeptično vlasnica susjednog dućana, direktorica prodaje u jednoj velikoj tvrtki. "Otišla sam vidjeti o čemu je riječ i, iskreno, sve skupa mi je malo komično, a što se tiče keksa, oni su nezdravi", kazala je pokazujući na svojeg starog jazavčara.
A, vlasnica dućana, bivša je klinička psihologinja koja je 18 godina provela radeći s teškim slučajevima u jednoj bolnici blizu Seattlea, odlučivši jednog dana u potpunosti promijeniti svoje zanimanje i mjesto stanovanja. Nakon napada na New York 11. rujna odlučila je preseliti se u "grad koji obožava", Pariz, dosjetivši se da bi ondje mogla otvoriti specijalizirani dućan za pse kakvih u Americi ima na svakom koraku. "Čudi me da se toga prije netko nije sjetio, jer, poznato je da Francuzi obožavaju pse. U Americi ovakvih trgovina ima posvuda, prva je otvorena 1989., a imamo i restorane za pse", rekla je Harriet.
Uz pomoć američkih psećih kuharica Harriet sama svakodnevno proizvodi svježe kekse i kaže: "Koristim iste sastojke kao u vlastitoj kuhinji. Kušajte, osobno mi je najdraži keks od rogača. U velikom mi broju u kupnju dolaze Amerikanci koji žive u Parizu, ali i ljudi iz kvarta."