U knjizi zagrebačkog izdavača Konzora nalazi se šest autoričinih radova, većinom o usmenom pjesništvu, objavljenih tijekom 2003. i 2004. u hrvatskim i i inozemnim znanstvenim publikacijama.
Govoreći o studiji o bugaršticama, pjesmama koje su od kraja 15. do 18. stoljeća zapisivane najvećim dijelom u Dalmaciji i Boki kotorskoj, Ljiljana Marks rekla je da je autorica prvi put u hrvatskoj folkloristici iscrpno prikazala povijest zbivanja i objavljivanja tih pjesama, podrijetlo naziva, njihovu povezanost s mediteranskim pjesništvom uz kritičku analizu cjelokupne relevantne literature.
U studiji o "Vječnim biserima narodnim ili vječno krv i nož" autorica govori o stvaranju ratnog ozračja prizivanjem stare junačke epike kao i novim gangama, rerama, bećarcima i sličnim pjesma. Zoran Kravar osvrnuo se na stereotipe o narodnoj poeziji u zadnjih 15 godina, koje su dijabolizirane zbog okrutnosti i primitivističkih tema. Okrutnosti ima svuda, u filmovima i u 'učenim' tekstovima, kazao je Kravar izdvojivši primjer okrutnosti u tekstovima Augusta Šenoe o Turcima i bosanskim muslimanima.
U studiji o "Narodnim pjesmama iz Dalmacije - priobalje i zaleđe" uspoređuju se narodne pjesme iz Dalmatinske zagore s onima iz priobalja i s otoka, te se prikazuju razlike i prožimanja usmenih tradicija tih dvaju područja.
Ivan Lozica drži kako je objavljivanjem znanstvenih studija i esejističkih zapisa autorica uspjela povezati znanost i život u život znanosti.
Maja Bošković-Stulli (1922.) redovita je članica HAZU-a, objavljuje u časopisima i zbornicima u Hrvatskoj i inozemstvu studije i knjige te zbirke tekstova, većinom iz terenskih zapisa.