Prvi dio usklađenja hrvatskog zakonodavstva sa normama EU proveo bi se izmjenama Zakona, a one predviđaju bolje definicije i terminološka usklađenja, sužavanje opsega izuzeća od primjene zakona, definiranje opsega primjene, naručitelja i sl., istaknula je pomoćnica ministrice vanjskih poslova i europskih integracija Tamara Obradović.
Izmjenama bi se tako, kako se doznaje, ukinula mogućnost da Vlada, utvrdi li postojanje posebnog interesa, omogući izuzeće i izravnu pogodbu, Vladin Ured za javnu nabavu ne bi više izdavao prethodnu suglasnost za postupak nabave po pozivu i izravnu pogodbu, već bi se to prepustilo naručitelju, brisala bi se i odredba o mogućnosti da javna poduzeća, ne primjenjujući Zakon, obavljaju nabavu između sebe.
Izmjenama bi se, po dostupnim informacijama, reducirao i broj obveznika zakona, a procjenjuje se da bi se to odnosilo na oko tisuću do 1.200 subjekata koji obavljaju gospodarsku djelatnost. Naime, kako se doznaje, obveznici Zakona više ne bile npr. tvrtke čije udjele drži Hrvatski fond za privatizaciju i koje su tako u državnom vlasništvu, a djelomično bi se to odnosilo i na komercijalne djelatnosti nekih javnih poduzeća, npr. komercijalne djelatnosti Narodnih novina ili FINA-e.
U drugoj fazi promjena išlo bi se na potpuno novi zakon i preuzimanje novih direktiva EU u području javne nabave u hrvatsko zakonodavstvo.
To će pak tražiti i infrastrukturne pripreme, jer se primjerice, kazala je Obradović, ne može ići na odredbe o elektronskom dražbovanju ako npr. nemate dovoljno jak server za to, obrazovani kadar i slično.
Obradović je podsjetila i da u pravu EU nema nacionalnih povlastica vezano za javnu nabavu, da su stare države članice zadržale određena prava u segmentu nekih radova, ali da kod novih članica nema nacionalne povlastice.
Upozoreno je i na pitanja vezana za kriterij ekonomski najpovoljnije ponude, odnosno najniže cijene i mogućnosti zlouporabe. Taj kriterij, kaže Obradović, ne bi smio biti presudan i, osim cijene, morao bi uključiti i pitanje cijene održavanja, odnosno daljnjih troškova.
I predsjednik Državne komisije za kontrolu javne nabave Goran Matešić ocjenjuje da kriterij najniže cijene često zna biti poguban, te upozorava da nije riješeno što u slučaju kada postoje dvije istovjetne, najpovoljnije ponude.
Sudionici skupa upozorili su i na pitanja reguliranje javno privatnog partnerstva, pitanje koje još nije definirano ni u EU pa bi trebalo 'osluškivati' kakva će biti njena stajališta, pitanje da li u zakonodavstvo javne nabave uključiti i koncesije, pitanja vezana uz javnu nabavu i tržišno natjecanje, te odnose za to zaduženih tijela, itd.