Govoreći o stvaralaštvu Ive Frangeša u europskom književnom kontekstu, a podsjetivši na Michela Foucaulta, Friedricha Schlegela i Paula Valeryja, Žmegač je istaknuo kako se Frangeš u svom znanstvenom stvaralaštvu opredijelio za "interpretaciju", a ne za "formalizaciju".
Bio je u društvu interpretatora, hermeneutičara, istaknuo je Žmegač, dodavši kako je u interpretaciji tražio više nego što se u njoj događa, približivši se parafrazi.
Akademik Miroslav Šicel istaknuo je kako se izbor iz Frangešovih studija i rasprava sastoji od onih radova u kojima Frangeš nije samo "objektivni" književni povjesničar i teoretičar, niti strogi analitičar i kritičar, nego je uz to još nešto više - autor koji je u punom saživljavanju s djelom koje tumači.
Frangeš kao literarni istraživač ide u "istragu ljepote", koja se ostvaruje u književnom djelu posebnošću jezično-stilskoga izraza, napomenuo je Šicel.
Po njegovim riječima, književni povjesničar Ivo Frangeš, uz osmišljavanje književnoga djela i otkrivanje njegove estetske komponente, istodobno ukazuje i na činjenicu kako je hrvatska književnost uvijek izražavala i naš nacionalni identitet.
Izbor pisaca koje je stavljao pod svoju "analitičku lupu" bio je takav da je na primjerima njihovih djela (Marulić, Gundulić, Mažuranić, Šenoa, Kovačić, Matoš, Vidrić, Ujević, Andrić, Krleža, Tadijanović, Marinković, Novak) u europskom horizontu mogao afirmirati vlastitu nacionalnu književnost, napomenuo je Šicel.
Suzivši izbor na najbolje od najboljeg iz Frangešove riznice književno-znanstvenog djelovanja, koje se sastoji od više od 500 eseja, kritika, studija i rasprava, kroz punih pedeset godina, kako je rekao Šicel, priređivači su nam omogućili jasniju i pregledniju spoznaju Frangešova metodološki raznolikog i modernog shvaćanja književnosti kao specifičnog doživljaja ljepote i odzrcaljenja vlastitiog nacionalnog identiteta.
Priređivači, Dunja Fališevac i Krešimir Nemec, govorili su o predavanjima svojega profesora, za koja su rekli da su bila kultna.
Frangeša je krasila iznimna duhovitost, bio je kozer, majstor improvizacije i dosjetke, rekao je Nemec, prisjetivši se da je prvi put vidio Frangeša 1972., u onim, kako je rekao, olovnim vremenima, kada je Ljudevit Jonke otišao s fakulteta, a Frangeš bio smijenjen s katedre.
"Ovo što smo priredili vraćanje je duga našem učitelju", rekao je Nemec.
U knjizi "Riječ što traje" (513 str.) među prilozima nalazi se životopis te Bibliografija - Radovi Ive Frangeša (1947.-2004.), koju je priredila Nedjeljka Paro.
Književni povjesničar i teoretičar, književnik i prevoditelj Ivo Frangeš (1920.-2003.) objavio je brojne knjige, među kojima se ističu "Stilističke studije" 1959., "Matoš, Vidrić, Krleža" 1974., Povijest hrvatske književnosti 1987., "Suvremenost baštine" 1992.