Dvanaestog svibnja 1995. godine, odmah iza ponoći, postrojbe regularne policije i vojske Republike Srpske iz Banje Luke, zaposjele su sela Presnače i Debeljaci, a svećenika i časnu sestru zatvorili u župni dvor koji su potom zapalili. Nakon toga su minama raznijeli crkvu, koja je deset godina nakon ovog zločina obnovljena.
"Strah je duboko ukorijenjen, što se i vidi u nazočnosti tek nekoliko desetina župljana misi zadužnici. Taj strah nije teško razumjeti, jer ovdašnji ljudi znaju da zločinci, ni deset godina nakon ove tragedije, nisu procesuirani", izjavio je za Hinu sadašnji župnik Zvonko Brezovski.
O strahu govori i podatak da se u ovoj župi, udaljenoj samo pet kilometara od Banje Luke, do 1998. godine (pune tri godine nakon Daytonskog mirovnog sporazuma) sveta misa služila gotovo krišom, na katoličkom groblju u Debeljacima.
Katoličku župu Presnače, na zapadnoj periferiji Banje Luke, do rata u Bosni i Hercegovini naseljavalo je 2500 župljana i predstavljala je katoličku enklavu na prostoru naseljenom uglavnom Bošnjacima i Srbima. Danas je ovdje tek 196 župljana (jedanaest manje nego prije godinu dana). Njih 2410 iselilo se nakon stravičnog ubojstva u svibnju 1995. godine.
Najveći broj povrataka dogodio se u razdoblju od 1999. do 2001. godine, no nakon toga obnova domova naglo je prekinuta, nikada objašnjenim povlačenjem međunarodnih agencija, a teret obnove pao je na Caritas banjalučke Biskupije, kaže vlč. Brezovski.
Učinjeno je nekoliko pokušaja s programima uzgoja stoke i peradi, koje je katoličko stanovništvo - poslovično vrijedno - u rekordno vrijeme 'oplodilo'. Krenuo je otkup, no nakon saznanja da su proizvođači hrane katolici odnosno Hrvati, ugovori su naprasno raskidani. Danas se ovdje proizvodi mlijeko i perad samo za domaće potrebe.
"U nastaloj neizvjesnosti i oskudici ljudi su počeli prodavati posjede, sačuvane ili polurazrušene domove, pa je danas 80 posto katoličke zemlje prodano. Imanja su, uz obilatu pomoć aktualne vlasti, sve do prošle godine po bagatelnoj cijeni otkupljivale takozvane 'državne izbjeglice'. Riječ je o došljacima izbjeglim iz Hrvatske i Federacije BiH koji su donedavno bili prva briga vlasti Republike Srpske. Za razliku od njih, u Presnačama je, od 'države', građevni materijal za obnovu domova dobilo samo nekoliko katoličkih obitelji, dok je Caritas sagradio i obnovio nekoliko desetina kuća. Unatoč upornosti i optimizmu, teške su prilike da bi se još tko mogao povratiti u ovu župu", kaže Brezovski.
U velebnoj, obnovljenoj crkvi, danas je kapelica mučenika Lukende i Grgićeve, a u novosagrađenom župnome dvoru vrtić za petnaestak mališana o kojima skrbe sestre-milosrdnice, a u kojemu nisu samo samo katolička djeca.