U srži stanja u Hrvatskoj stoji pitanje umirovljenog generala Ante Gotovine čijim izručenjem Velika Britanija, Francuska i Njemačka uvjetuju početak pristupnih pregovora Hrvatske i EU-a, a kojeg većina Hrvata "koji su se tijekom jugoslavenskog rata okrenuli ekstremnom nacionalizmu" smatra junakom, objašnjava se u komentaru.
Komentator postavlja pitanje hoće li europsko "jednostrano stajalište" glede tvrdnji o genocidu nad Armencima, neodržanih obećanja glede ciparskog pitanja, kurdskog pitanja, te mogućeg ponovnog suđenja čelniku Kurdske radničke partije Ocalanu, dovesti do nastanka "sindroma" sličnog hrvatskom i u turskoj javnosti. Turska bi doista mogla iskusiti "hrvatski sindrom", smatra komentator i postavlja pitanje koristi li to Turskoj.
"To je pitanje u prvom redu naš problem kojeg imamo ne s EU-om već s Vijećem Europe čiji smo član 50 godina. Drugim riječima, ako Turska odluči krenuti drugim putem u tom pitanju radi njenih nacionalnih osjetljivosti, prvo bi se otvorila rasprava o njenom mjestu u Vijeću Europe. Ukratko, povlačenje iz Vijeća bilo bi udaljavanje od Europe. Za Hrvatsku, koja je uvijek bila dio opće europske povijesti, kulturalne, vjerske i društvene strukture, isto ne vrijedi. Odnosno, Hrvatska se u budućnosti lako može vratiti Europi. Međutim, za Tursku, čije su 'islamske boje' vrlo jasne u političkom smislu i čiji demokratski razvoj još nije gotov, to bi bilo teže", piše komentator zaključujući ocjenom kako bi većina turske nacije možda i htjela takvo stanje no upozorava kako Turska, ako će biti "zaražena hrvatskim sindromom", treba pozorno razmotriti njegovo značenja.