Šutej je rođen 1936. u Dugoj Resi. Školovao se na Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, a zatim studirao slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti (ALU). Bio je surdnik u Majstorskoj radionici Krste Hegedušića, a od 1970. profesor na ALU-u.
Likovna kritika ističe da je Šutej bio crtač i grafičar, čija su djela eksperimentalna, istraživačka, samostalna i autentična. Bio je tragač za neotkrivenim, nepoznatim prostorima sa strašću da mimo konvencija i kanona, trendova i stilskih formacija opstane u otvorenim prostorima mašte i duha. Slijedeći zakonitosti poteza, ostvario je začuđujuće mnogobrojne mogućnosti varijacija - jednoga oblika detalja i kompozicijskih cjelina.
U brojnim crtežima, kolažima i objektima Šutej je očuvao vlastit integritet, ali se istodobno našao u središtu aktualnosti koje su se javljale u područjima likovne umjetnosti.
Likovna kritika napominje da se, kada je u pitanju Šutejevo djelo, ne mogu zanemariti kulturne konstante sredine u kojoj se Šutej pojavio i koje su sastavni dio njegova umjetničkog jezika.
Od njegove vrlo zapažene rane grafike "Bombardiranje očnog živca" može se pratiti Šutejev opus, ispunjen novim originalnim kompozicijama mobilnoga karaktera u kojima se osjeća sklonost iracionalnom i nestvarnom, kao i optičkoj fantastici.
O Šutejevu djelu pisali su vodeći hrvatski i inozemni likovni kritičari.
Šutej je priredio velik broj samostalnih izložaba, dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.
Na zagrebačkom groblju Mirogoju postavljen je njegov Spomen-križ za sve poginule u Domovinskom ratu. Šutejevi radovi nalaze se u vodećim svjetskim muzejima i galerijama.
Posljednju retrospektivnu izložbu priredio je u Kabinetu grafike HAZU-a i u Domu hrvatskih likovnih umjetnika 1996.