"Žrtve su od kraja II. svjetskog rata, a osobito u posljednih petnaest godina, igračka u rukama hrvatskih i srpskih političara, a u zadnje vrijeme prvenstveno oružje bosanskih Srba koji povećavaju broj žrtava, koristeći ih u političkim obračunima s Hrvatskom", ocjenjuje komentator lista.
"Nepotrebni sporovi (oko broja žrtava) počeli su odmah nakon rata, kad je Jugoslavija bez posebnih istraživanja, nastupila s brojkom od 700.000 žrtava na konferenciji o reparacijama u Parizu. O tome je 1989. godine govorio i samozvani srpski povjesničar iz Londona Srboljub Živanović. Neki su pisci došli i do 1,1 milijuna ubijenih", navodi komentator Rok Kajzer te napominje da broj ubijenih u Jasenovcu nije poznat, ali se vjerojatno kreće između 80 i 100 tisuća.
"Jasenovac je hrvatska traumatična točka. Zato nije čudno da je Franjo Tuđman pokušao smanjiti broj ubijenih i ublažiti ustaške zločine, pa je spominjao samo 20.000 žrtava. Odnos prema slučaju Jasenovac bitno je drukčiji od demokratskih promjena 2000, kad je Tuđman bio mrtav. Tada je i službeno završena minimalizacija i relativizacija tog razdoblja. Iako se Hrvatska već hvata u koštac s tim neugodnim dijelom povijesti, istina o Jasenovcu recimo nije došla u obrazovni sustav jer u udžbenicima ne piše da su ljudi u logoru bili ubijani samo zato jer su bili, pogrešne, narodnosti i vjere, nego zato jer su bili protivnici režima u NDH", piše "Delo" navodeći i izjave koje su u Jasenovcu izrekli predsjednik Mesić i premijer Sanader.